Ovih dana rodni grad, svoju porodicu, prijatelje i prijateljice posjetila je Melisa Arnautović (17). Došla je iz Amerike, nije je bilo nepune dvije godine i sasvim je razumljiva njena sreća što je ponovno došla u Maglaj sa roditeljima, barem na dvije sedmice. Neki će se sjetiti Melise kao vrsne nogometašice, koja je svoje prve korake napravila kao devetogodišnja djevojčica u Školi fudbala „Sportino ma“. Ovdje je nogomet trenirala tri godine, a odlaskom u Ameriku nastavila je sportsku karijeru, treneri je hvale, kažu da je talentovana igračica, nude joj se sportske stipednije za fakultet, pa nije ni čudo što sanja karijeru profesionalne nogometašice. Ko zna, možda jednom zaigra i za reprezentaciju BiH. Njen boravak u Maglaju iskoristili smo i da se sretnemo na Sportinoplatzu za koji je vežu samo lijepe uspomene.
U Ameriku stigla bez znanja jezika
Melisa je u Ameriku, tačnije Atlantu, država Džordžija, otišla u ljeto 2023.godine. Tamo su joj već bili roditelji Zehra i Sabahudin i sestre Lejla i Almina. Krenula je u srednju školu u Americi, bez znanja engleskog jezika i možete zamisliti kakav je to izazov bio za nju. Trudila se stalno pričala i na kraju – progovorila engleski. „Sada sam treći razred srednje škole, a ostala mi je još jedna godina do kraja školovanja. Na svu sreću, nisam imala nikakvih problema niti ružnih situacija, sredina u koju sam došla vrlo me je dobro prihvatila. Imam dobre prijateljice i prijatelje, tamo nema naših ljudi pa se družim sa Amerikancima, kao i Amerikancima Latino porijekla. Istina, nakon dolaska Trampa na vlast, postalo je jako izazovno živjeti u Americi, nije kao što je bilo“, ispričala nam je Melisa na početku razgovora. Melisa je druženje sa nogometnom loptom počela još kao sasvima mala djevojčica, sa dvije-tri godine, sa 9 je već bila u Sportinu. „U Sportinu mi je bilo divno, naučila sam kako biti dobra nogometašica, kako biti fer na terenu, poštovati protivnika. Zahvalna sam Bogu što je baš Sportino bio moja prva škola fudbala. Tu sam provela tri godine, bilo je turnira, utakmica, pobjeda i poraza, znate kakav je sport, družila sam se sa Lajlom, Nejlom, Enom i ostalim dječacima i djevojčicama, učila od svojih trenera Anesa i Miralema. To što sam naučila ponijela sam sa sobom u Ameriku“, dodala je Melisa.
Ženski nogomet sport broj jedan
Kako nam priča, u Americi je ženski nogomet popularniji je od muškog. „Rekla bih da je ženski sport broj 1 u Americi. Kada sam došla, treneri su mi rekli da sam jako talentovana i moćna igračica. Mogu reći da sam dosta napredovala otkako sam u Americi. Igram za ekipu Varsity srednje škole kao i jednoj nogometnoj akademiji u Atlanti. Odigrala sam dosta dobrih utakmica, treniram svaki dan, minimalno po dva sata, a utorkom i petkom su utakmice. Vikendi su mi slobodni, ali tada radim u jednom velikom shoping centru. Sve što sam zaradila, štedila sam za avionsku kartu da mogu doći u Maglaj i za džeparac“, dodala je ponosno Melisa. Kako se Melisa bliži kraju srednje škole, razmišlja o nastavku školovanja. „Velika mi je želja zaigrati nogomet za neku fakultetsku ekipu, imam već nekih poziva iz različitih kampova što me čeka kada se vratim u Ameriku. Nadam se da će nakon toga biti i konkretnih ponuda, a moja velika želja je nastaviti školovanje na University of Georgia u Atlanti i školovati se za sportskog menadžera, odnosno trenera. Mislim da imam velike šanse, a već sam dobila i poziv sa univerziteta da prisustvujem jednom nogometnom kampu“, priča nam Melisa i nastavlja. „U Americi se talenat jako cijeni, a još ako ste vrijedni, volite raditi, davati sve od sebe, to je dodatni plus. Onda vam se nude sportske stipendije za fakultete, a ako ste baš talentovani možete zaigrati i profesionalno neki sport. Baš kao što i ja sanjam da jednoga dana budem profesionalna nogometašica, ali dug je put do ostvarenja ovog sna“, rekla nam je Melisa i dodala da u svojim roditeljima ima najveću podršku. „Oni vjeruju u mene!"
U Sportinu sretni što su bili dijelom Melisinog odrastanja
Melisa sa puno emocija priča o Maglaju, koliko je sretna što je ponovno u ovom gradu, što je sa svojom rodbinom, što se viša sa prijateljicama. „A i ovaj susret sa trenerom Anesom Pašićem je baš iznenađenje, nisam očekivala da ćemo se tako brzo vidjeti“, dodala je Melisa. A i trener Anes bio je sretan što ponovno vidi Melisu. „Sretan sam što sam dio Melisnog sportskog odrastanja, ali i svih ostalih dječaka i djevojčica koji su prošli kroz Sportino ma. Da li nažalost ili nasreću, ali Melisa je otišla u sredinu gdje može razvijati svoj talenat – sport ili akademskog obrazovanje. Pratimo mi Melisinu karijeru u Americi, radujemo se svakom njenom uspjehu“, priča nam trener Pašić i dodaje. „Još kao mala djevojčica, Melisa je pokazivala veliki talenat, sjećam se kada ju je mama dovela na prvi trening na teren gdje je sada Bingo. Nije pokazivala samo veliki talenat, nego i veliku želju za fudbalom. Melisi, ali i svim dječacima i djevojčicama, želim da ostvare svoje snove, da uvijek teže nečem velikom. Gađajte Mjesec, da bi pogodili zvijezde, to im uvijek kažem“, rekao nam je trener Anes Pašić na kraju razgovora.
NBr.