Raduje nas kada možemo predstaviti uspjehe naši Maglajlija koji žive i rade daleko od rodnog grada, a među njima je svakako i Almin Ridžal koji je za svojom futsal ekipom TSC Weilimdort osvojio prvenstvo Njemačke. Za ekipu iz Stutgarta ovo je četvrta titula prvaka u futsalu. Almin nas je podsjetio na svoju sportsku karijeru a razgovarali smo i o tome kako se počeo baviti futsalom te kakve su mu ambicije.
U prvom timu „Natrona“ zaigrao sa 15 godina
Almin Ridžal (33) svoje, prve nogometne korake napravio je u „Natronu“, prošao sve omladinske selekcije, a sa 15 godina zaigrao u prvom timu. U „Natronu“ je proveo lijepe godine i pamti ih samo po dobru: uspjesima omladinskih selekcija, osvajanju lige i turnira, trenerima koji su mu prenosili svoje znanje, a među njima su Anes Pašić, Sead Jusufbašić, r. Amir Jakovac, a kasnije su došli Miralem Nalić i Tado Tomas. „Mlad sam zaigrao za prvi tim, sa svega 15 godina. Ušli smo i u Drugu federalnu ligu i sjećam se koliko smo svi bili sretni i ponosni. Do kraja školovanja u maglajskoj gimnaziji, igrao sam nogomet u „Natronu“, a onda sam otišao u Tuzlu gdje sam započeo studij na Elektrotehničkom fakultetu. Nakon dvije godine, krajem 2012.godine primljen sam na studij u Njemačkoj, jer sam tamo živio sa mamom i sestrom tokom ratnih godina, sve do 1998.godine kada smo se vratili kući. U Kemptenu (Bayern) pisao sam Fakultet inženjerskih nauka, smjer mehatronika, koji sam završio i sada radim u struci“, ispričao nam je Ridžal. I u Maglaju je uporedo sa 'velikim' igrao i mali nogomet na turnirma, a nastavio je i u Tuzli. „Kada sam se pakovao za Njemačku prvo sam stavio kopačke. Mama me pitala šta će mi, jer idem na fakultet (smijeh). Prvo što sam uradio po dolasku jeste da sam našao klub gdje ću igrati, upoznao super ekipu te se školovao i igrao fudbal uporedo. Živio sam u Memingenu, igrao u jednom obližnjem klubu, imao dobre saigrače, a kada sam završio studij 2018/2019.godne posao sam dobio u Stutgartu. Lako sam našao novi klub u kojem ću igrati, a onda je došla pandemija i sve je stalo“, prisjeća se Almin.
Sa TSC Weilimdort osvojio titulu prvaka
I pored duže pauze od dvije godine sa ekipom u kojoj je igrao, Almin je ušao u ligu više. „Znao sam da u Stutgartu postoje dva odlična fitsal kluba i želio sam se okušati da li i koliko mogu. Prije dvije godine počeo sam igrati u Stuttgarter FC klubu zajedno sa prijateljem, a trener nam je bio Vojkan Vukmirović, nekadašnji selektor reprezentacije Srbije koji slovi za jednog od najboljih futsal trenera u Evropi. Tu smo se dobro upoznali, dao mi je vjetar u leđa, a nakon što se klub raspao zbog finansijskih problema, otišao sam u TSC Weilimdort i stavio im se na raspolaganje. Tu sam već godinu i po, nakon zimske pauze nam se pridružio i trener Vukmirović pa smo odmah napravili odličan rezultat – osvojilo smo futsal prvenstvo Njemačke. Kada je on došao, postavio je stvari na svoje mjesto i rezultat nije mogao izostati“, priča nam Almin. U najjačoj ligi Njemačke u futsalu je 10 klubova, a prvih osam igra play off. Iako su na početku sezone imali dosta problema, završili su je na trećem mjestu. U play off-u Alminova ekipa pobijedila je ekipu iz Berlina, u polufinalu su bili bolji od ekipe Hamburga, koja je važila za velikog favorita za osvajanje prvenstva, a u finalu sa 2:0 pobijedili ekipu Jahn Regensburg, koja je bila četvrta u prvenstvu. „Vrlo smo ubjedljivo odigrali play off do samoga kraja“, kazao nam je Almin i dodao da u ekipi TSC Weilimdort, pored njega i trenera ima još Balkanaca. „Pored mene u ekipi je iz BiH i vrlo uspješni Amer Džidić, iz Hrvatske je naš kapiten Josip Čačić, koji se nakon finala oprostio od futsala, Đoasovski je Makedonac, ima tu još naših igrača, a imamo i jednog Brazilca te dva-tri Njemca koji su i reprezentativci. Top futsal ekipe u Njemačkoj baš imaju interesantne sastave: kod nas dominiraju Balkanci, u ekipi Jahn Regensburg su uglavnom Brazilci, u ekipi iz Hamburga dominiraju Njemaci, a u ekipi Hot, koja je ispala u polufinalu, su uglavnom Ukrajinci. A opet je Balkan pobijedio (smijeh)“, kazao nam je Ridžal.
U najsretnijim trenucima, porodica je bila uz njega
„Zahvaljujući mojoj supruzi Amini u finalu su me bodrili i moji roditelji koji su doputovali u Njemačku. Iznenadili su nas i njeni roditelji, doputovalo je još rodbine iz Bosne, sestra sa porodicom iz Memingena, članovi porodice koji žive u Frankfurtu, pa nas je u stanu prije polaska na utamicu bilo 15 (smijeh). Svi smo se radovali našem uspjehu i sretan sam da sam sa svima njima mogao podijeliti najveći uspjeh u svojoj dosadašnjoj karijeri kao futsal igrača.
Bilo mi je puno srce!“, dodao je Almin.
Ipak, život kakvim sada živi – posao i sportska karijera, traži i velika odricanja. „Trenira se četiri puta sedmično, tokom vikenda su utakmice pa se putuje po cijeloj Njemačkoj. A tu je i posao – puno radno vrijeme. Od ujutru od 7 pa naveče do ponoći, stalno su neke obaveze, treninzi, skoro da i nisam kod kuće. Nekada mogu raditi i od kuće, pa se sve nekako ipak uskladi. Hvala supruzi na velikom razumijevanju i podršci, a hvala i svima na čestitkama“, rekao nam je i nastavio. „Uvijek sam bio svjestan toga koliko mogu i rekao sam sebi da želim, kada završim sportsku karijeru, mogu sam sebi reći da sam uspio. Sve se to ostvaruje. Prema trenutnoj situaciji u klubu i sa trenerom Vukmirovićem, vidim da svi žele da ostanemo na okupu, oprostili smo se od našeg kapitena Čačića, mozda će biti jedna ili dvije promjene, ali siguran sam da ostajem u TSC Weilimdort i naredne sezone. Samo da me zdravlje posluži i da bude bez povreda“, kazao nam je na kraju razgovora Almin Ridžal.
Rekao nam je da redovno prati sport u Maglaju, posebo „Natron“ i Rukometni klub „Maglaj“, raduje se svakom njihovom uspjehu, a prati i ostale sportske rezultate kako se koji članak objavi na našem portalu.
NBr.