Na međunarodnom takmičenju u ronjenju na dah osvojila zlato
Za paraplegičarku Ljilju Slišković (42) iz Goliješnice kod Žepča, nema prepreka ni nemogućih misija. Nedavno je osvojila zlatnu medalju na prvom međunarodnom takmičenju u ronjenju na dah za paraplegičare, okitila se sa tri zlatne medalje na sportskim igrama paraplegičara ZDK a uspjela je i da promoviše ronjenje medju osobama sa najtežim invaliditetima.
Ja sam vrlo jednostavna osoba
Sa svega 19 godina Ljilja je ostala vezana za invaliudska kolica kao posljedica teške saobraćajne nesreće. Uslijedio je dug oporavak u zemlji i inostranstvu, borila se Ljilja kao lavica sa teškoćama i porodičnim tragedijama u kojima je izgubila oca i brata. I nije poklekla. Za sebe kaže da je vrlo jednostavna osoba. „Kod mene nema kalkulacija, ja volim život ovakav kakav jeste i ne bih ga mijenjala. Treba biti zadovoljan malim stvarima, a velike ako se dese, odlično“, rekla nam je kroz smijeh.
Posljednje veliki uspjeh Ljilja je ostvarila u Portorožu (Slovenija) gdje je održano prvo međunarodno takmičenje u ronjenju na dah za paraplegičare i kvadriplegičare – APNEJA u organizaciji IAHD Adriatic. U konkurenciji 14 takmičara iz Rusije, Slovenije, Srbije, Hrvatske i BiH, Ljilja osvojila je zlato. „Zlatu se nisam nadala, imala sa puno bolji rezultat na treningu nego na samom takmičenju. Ipak, i vrijeme od minute i 20 sekundi, bilo je dovoljno za zlato“, ispričala nam je Ljilja. U proljeće joj se ostvarila velika želja da ronjenje popularizira među paraplegičarima i oboljelim od dječije paralize. Među domaćim ronilačkim klubovima nije naišla na razumjevanje ali su joj pomogle Sarajlije, ronioci Adi Drnda i Samir Solaković. Bilo je to fantastično iskustvo za sve, a koristi su višestruke, naglasila je Ljilja. „To je rehabilitacijsko i resocijalizacijsko ronjenje. Mi svi provodimo dosta vremena u kolicima što izaziva i ukočenost, a voda znači opuštanje. Nakon plivanja i ronjenja tijelo je preporođeno. Učiniću sve da svojim prijateljima iz Udruženja omogućim još takvih iskustava jer svi su bili oduševljeni“, dodala je Ljilja.
Nova kolica značila bi joj i veću samostalnost
Ljilja već godinama koristi poklonjena kolica koja ne odgovaraju njenoj konstituciju, pa joj se čini, kaže, da nosi tuđe cipele. Za nabavku novih, koja koštaju barem 10.000 KM, novaca nema, a pomogla bi joj da bude puno samostalnija i da ne zavisi od pomoći drugih ljudi. Uskoro je očekuje odlazak u Srbiju gdje će kao predstavnica BiH učestvovati na drugom međunarodnom takmičenju u ronjenju na dah za osobe sa invaliditetom, a od 6. do 11.septembra na Krimu se održava i Svjetsko prvenstvo u ovoj disciplini. „Voljela bih otići, naravno, ali samo ako obezbjedim novac“, rekla nam je Ljilja na kraju razgovora. Rastali smo se sa ovom izuzetnom ženom u ubjeđenju da njeni snove neće to i ostati i da će se naći neko ko će joj pomoći i da ih ostvari.
N.Br./maglaj.net