MAGLAJ KAO INSPIRACIJA ZA FAKULTETSKE PROJEKTE
Amar Mehinagić (20) na Internacionom univerzitetu Burč studira arhitekturu. Uspješno je okončao drugu godinu, sada odmara u rodnom gradu i čeka jesen te nove izazove na trećoj godini. Ne krije koliko je vezan za Maglaj i u razgovoru se često vraća na godine provedene u maglajskoj Gimnaziji, na projekte koji su realizovani, saradnju sa nevladinim organizacijama. Povod za razgovor sa Amarom bio je njegov projekat sa trećeg semestra u kojem je projektovao Muzej Maglaja. Amar, njegove kolege i kolegice sa godine, prvo su morali definisati problem sa kojim se suočava neka lokalna zajednica, bilo u BiH ili inostranstvu, a odnosi se na kulturu. „Odlučio sam se za Maglaj jer ovu lokalnu zajednicu najbolje poznajem. Drugo, ja o arhitekturu tek učim i treba mi dobra podloga da razumijem neki problem i da krenem od toga da radim. Treće, ovaj grad toliko toga ima da ponudi, a nikada nije imao muzej. Kroz analizu društva i arhitekture u Maglaju, shvatio sam da se to može napraviti. Imamo Uzeir-begov konak, Gradinu, Dom kulture, Biblioteku, ali nemamo konkretno mjesto gdje turisti, ali i domaći, mogu doći i upoznati se sa historijom i kulturom ovoga grada“, pojašnjava Amar na početku razgovora.
Muzej i njegova refleksija na Gradinu
Muzej, kakvim ga vidi Amar, bio bi smješten u ulici Sulejmana Omerovića Cara, nasuprot objektu hotela koji je u izgradnji, imao bi dva sprata sa izložbenim, tehničkim i kancelarijskim prostorom. Ne radi se o velikom objektu i njegova ukupna površina je do 600 kvadrata. Muzej bi imao nekoliko izložbenih dijelova – historijski u kojem bi se nalazila originalna povelja kralja Sigismunda, prirodni dio bi bio posvećen halaciji sendtneri, endemskoj biljci koja raste u okolini Maglaja, tačnije na području Moševačkog šiljka, jedan dio bi bio posvećen kulturi i festivalima, prije svega „Studentskom ljetu“, ali i „Maglaj Spirit Weekendu“ te dio posvećen Natron-Hayatu. „Ja sam odrastao u porodici gdje se živjelo i živi od Natronkine plate, zahvaljujući kojoj se sada i školujem. Zamislio sam da se u tom dijelu postavio dio papir mašine, naravno kao replike, tu bi se mogla pogledati i izdanja lista Natron kao i izložbeni, promotivni materijal, sve ono što se proizvodi u fabrici“, ispričao nam je Amar i dodao da je prednja fasada objekta, gdje je smješten izložbeni prostor muzeja, napravljena od drvenih letvica, što osigurava prozračnost objekta i dobro iskorištavanje prirodne svjetlosti. „Ta lokacija povezana je prečicama koje mi Maglajlije tako volimo, a jako je bitna zbog blizine objekta Doma kulture, biblioteke, sportske dvorane. Imao sam želju da muzej smjestim u blizini tih glavnih objekata u Maglaju, a s druge strane objekat koji sam ja projektovao nije neki grandiozan po svojoj večličini i sasvim se uklapa u tu lokaciju. Na posljednjem spratu su predviđeni prostori za edukaciju. Ipak, glavna karakteristika muzeja je forma krova koji prati formu Gradine. Sam krov je valovitog oblik, a sa svake fasade sa koje se gleda ima drugačiji, valoviti oblik. Tu su i dvije terase, potpuno udubljene u krov. Sa desne terase se gleda na Gradinu, a sa lijeve na centralni do grada, čime se spaja historijski i urbanistički dio u muzeju. Inače, objekat muzeja nije u nivou terena, pa je desna strana sva u stepenicama sa klupama. Taj se prostor može koristiti za različite aktivnosti na otvorenom – promocije, izložbe, koncerte“, pojasnio je Amar i nastavio. „Meni je bio cilj da prenesem osjećaje i emociju koje imam o ovom projektu. Ocjena mi je bila najmanje bitna u svemu, bitno mi je bilo da sam ja bio zadovoljan projektom i finalnim izgledom“.
Tokom predstavljanja projekta trudio se u desetak minuta reći što više, a najveća nagrada nije mu bila ocjena 10, neko komentar prof. Michaela Walczaka, koji je angažovan na izradi urbanističkog plana Sarajeva i prisustvovao je prezentaciji studentskih projekata, a bio im je ujedno i konsultant na projektima. Kazao je, između ostalog, da mu je drago da je Amar uradio projekat kojim je predstavio sebe i zajednicu iz koje dolazi, jer se vidjelo koliko je vezan za Maglaj i da mu puno znači. „Da imamo bilo kakva sredstva, izgradili bi muzej jer Maglaj to zaslužuje od svoga studenta“, kazao mu je prof. Walczak koji je zajedno sa prof. dr. Natašom Pelja-Tabori i prof. Šefkom Hadžićem dao i konačnu ocjenu za svaki projekat.
Projektovao i stambeni objekat na Bijeloj Ploči
Projekat na kojem je radio tokom četvrtog semestra bio je stambeni kompleks na Bijeloj Ploči, kao primjer buduće gradnje izvan Maglaja. Projektovana zgrada ima tri sprata sa 40 stanova, dio zgrade je ukopan i ima podzemne garaže, tu je i saobraćajnica sa šetalištem i pasarelama koje vode do zgrade, a iza nje je park sa igralištem za djecu. „U zgradi nema poslovnih prostora, u prvom dijelu je vrtić, u drugom prostor za žene i radionice kulinarstva, treći dio je studio za folklor, a četvrti je namjenjen organizaciji za zdravo starenje“, pojasnio je Amar. Amar s nestrpljenjem i radošću čeka oktobar i novi ciklus predavanja na fakultetu, ali i nove izazove. Naravno da razmišlja i o svojoj budućnosti. Kako kaže, definitvno se vidi u ovdje, ako ne u Maglaju, onda u nekom drugom gradu u Bosni i Hercegovini. „Učinio bih sve da se afirmišem sa znanjem koje steknem i u profesiji za koju se školujem. A ako ne bih uspio ovdje, sreću bih potražio negdje dalje“, kazao nam je Amar na kraju razgovora.
N.Br./maglaj.net