Svetom liturgijom, uz slavski kolač i pšenicu, u hramu Svetog Ilije Proroka u Maglaju proslavljena je Ilina. Već 117 godina vjernici pravoslavci u Maglaju proslavljaju slavu hrama koji je od 2013.godine Nacionalni spomenik Bosne i Hercegovine i pod zaštitom je države.
Na obilježavanju Ilindana okupili su se vjernici maglajske i okolnih parohija, a bilo je i puno onih koji godišnji odmor provode u rodnom kraju, a žive i rade u inostranstvu. Svetu liturgiju predvodio je protonamjesnik Željko Anđelić, paroh iz Striježevice, a nakon toga je uslijedio trokratni opohod oko hrama, proglašeni su kumovi za 2026.godnu. Proslava slave hrama završena je zajedničkim ručkom uz izvornu muziku i narodnim veseljem.
„Ova crkva datira iz 1908.godine, spomenik je kulture BiH i pod zaštitom je države. To nam daje za pravo da se smatramo bitnim kako u Maglaju tako i u samoj Bosni i Hercegovini.
Svaki nam je gost rado viđen, kao i brojni vjernici. Uvijek je srce puno kada dođu svi koji su porijeklom sa ovih prostora, uvijek rado dočekujemo goste jer Maglajlije su uvijek bili dobri domaćini“, izjavio je za naš portal protojerej Vladimir Kukić, paroh maglajske parohije.
Aleksandar Đuričić, Veselin Simić i Zoran Gavrić za kumove hrama prijavili su se prošle godine, a biti kum velika je čast. Kumovi na sebe preuzimaju doček svih gostiju kao i organizaciju zajedničkog ručka i narodnog veselja. „Nekada sam živio an Bijeloj Ploči kod djeda i babe, oni su sada, nažalost, pokojni, i stalno sam sa njima dolazio u ovu našu crkvu. Emotivno sam vezan za ovaj kraj i odlučio sam da budem kum, sa svojim bratom i kumom kojeg sam ja krstio. Lijep ovo osjećaj, mi smo ovdje živjeli lijep period život. Nažalost, što se desilo, desilo se, da Bog da da se više nikome ne desi“, kazao nam je Aleksandar Đuričić.
„Svake godine smo ovdje, od polovine jula do polovine augusta, kada je i najviše praznika. Obilazimo našu rodbinu, hramove, nađemo se i u Krsnom Polju na Zavičajnom saboru. Najljepši odjećaj je doći u ovom periodu u rodni kraj. Lijepo je, šta da vam kažemo“, dodali su Veselin Simić i Zoran Gavrić.
Prema narodnom vjerovanju i tradiciji, Sveti Ilija se vozi u vatrenim kočijama koja vuku četiri konja, iz čijih nozdrva izbija plamen, a grmljavina je tutnjava njegovih kola kojima se vozi po nebu i oblacima. Sveti Ilija Gromovnik, kako ga još zovu u narodu, pada u najsušnije i najtoplije doba godine, a običaj je da se na taj praznik ne radi u polju – da se ne bi navukao gnjev svetitelja. (NBr.)