ŽELIMO DA DJECI „ZEMLJA ČUDA“ BUDE DRUGA KUĆA
Lejlu Mejrić (28) i Merimu Delić (28) veže puno toga zajedničkog. Ne samo da su kćerke dviju sestara, one su zajedno odrasle kod rahmetli nane Hadžire u Čobama. Merima je rano ostala bez majke, pa je ljetne raspuste provodila sa Lejlinom porodicom. Bliske su, jedna drugoj podrška otkako znaju za sebe pa nije ni čudo što odlučile udružiti svoje znanje, iskustvo, kreativnost i stručnost i otvoriti u Maglaju Edukativno-kreativni centar „Zemlja čuda“. Lejla je po zanimanju profesorica bosanskog, hrvatskog i srpskog jezika i književnosti, voli da piše poeziju koja je i objavljivana u nekoliko časopisa. Udata je, a sa suprugom Aldinom ima kćerku Dariju. Merima je profesorica predškolskog odgoja i obrazovanja, iza sebe ima iskustvo rada u jednom privatnom vrtiću, udata je za Arnela sa kojim ima kćerku Nedžlu i sina Ahmeda.
Obje uživaju u brizi za djecu
Merima nam priča da se ne bi mogla zamisliti u nekom drugom poslu, ona jednostavno uživa u brizi za djecu. „Uostalom i školovala sam se za rad sa djecom. Htjelo se nekako da smo prije izvjesnog vremena obje bile bez posla i tako malo po malo, priča po priča, ideja jedna za drugom i 'rodila' se Zemlja čuda'“, priča nam Merima. Lejla je jedno vrijeme radila u „Gnijezdu“, ali je, priča nam, morala napustiti taj posao jer nije mogla da nađe nekoga ko bi čuvao njenu kćerku, a u vrtićima nije bilo slobodnog mjesta.
„Razmišljala sam kako sam u 'Gnijezdu' stekla jako lijepo iskustvo, kako sam imala divne kolegice, da imam znanje i onda smo Merima i ja uz jednu kafu, da tako kažem, spojile ugodno s korisnim. Poznajemo se cijeli život, školovane smo, imamo iskustvo, obje imamo djecu i zašto to ne uklopiti u jako lijepu priču“, dodala je Lejla. Ona i Merima za sada su jedine zaposlene u „Zemlji čuda“, a u centar je upisano 16 djece i to do septembra mjeseca.
Djeca trebaju da budu aktivna i znatiželjna
Edukativno-kreativni centar „Zemlja čuda“ smješten je u prizemlju jednog privatnog objekta u sjevernom dijelu grada, površine 105 metara kvadratnih, a takođe posjeduje i vlastito dvorište. Prostor je opremljen sa mnoštvom didaktičkog materijala prilagođenog djeci, što im omogućava kvalitetan razvoj, buđenje mašte, kreativnosti, razmišljanja, rješenja problema. Najveći fokus je na učenje djece samostalnom radu. „Djeca se različito ponašaju kada odrastaju uz majke i djedove, odnosno u vrtićima. Jako je bitna socijalizacija, a mi ih usmjeravamo ka samostalnosti. Damo im da sami pripremaju doručak, da nauče kako da razbiju i umute jaje, pripreme tijesto za uštipke, da postave i raspreme sto nakon jela, da sami obuku i skinu patike, obuku se, puno učimo kroz igru i zabavljamo se“, pojasnila je Merima. Ono protiv čega se obje zdušno bore su mobilni telefoni, tableti i televizori.
„Svi najviše volimo svoju djecu, ali davati telefon djetetu ili dopustiti mu da gleda televiziju do treće godine života je neprihvatljivo za pravilan rast i razvoj. Teško mi je kada vidim da roditelj daje djetetu mobitel da bi bilo mirno. Dijete ne treba da bude mirno, ono treba da bude aktivno, znatiželjno, odlično je kada je dijete takvo. U moru ekranizma mi smo sretni kada nam na upis dođe dijete koje ne posjećuje logopeda, defektologa ili dječijeg psihologa. Sa djecom možemo dosta toga da uradimo, imamo iskustvo, znanje i jako je lijepo kada svoje znanje možemo da prenesemo na nekoga, da djecu usmjerimo na pravi put, a to podrazumjeva kreativnost, maštu, radoznalost, igru ....“, naglasila nam je Lejla. Edukativno-kreativni centar „Zemlja čuda“ nudi cjelodnevni ili poludnevni boravak do 12 sati, boravak tri dana u sedmici, pola mjeseca kao i boravak po satu. Merima nam priča da za sada najviše vlada interesovanje za poludnevni boravak.
Želje i planovi
„Moje želje su da Centar dovedemo na takav nivo da svu djecu koja su bila upisana za nekih pet-šest godina vidim sretnu, zadovoljnu i da se rado sjećaju boravka ovdje. Da im razvijam maštu, jezičke, kongitivne i motoričke sposobnosti“, kaže nam Lejla, a Merima dodaje. „Želimo da im ovo mjesto bude kao druga kuća. Da odavdje svojim kućama odlaze sretni i zadovoljni, da djeci, u saradnji sa roditeljima, pomognemo u pravilnom razvoju. Vjerujemo da ćemo u tome uspjeti“. Interesovalo nas je i kakav je osjećaj krenuti na posao i povesti svoju djecu sa sobom? „Lijepo je, ali ponekad i teško“, kroz smijeh nam je rekla Merima.
Za pokretanje Centra, Lejla i Merima dobile su poticaj Federalnog zavoda za zapošljavanje, kroz program Zapošljavanje žena i sada čekaju da počnu dobijati ta sredstva. Za opremanje prostora uložile su vlastita sredstva. „Rekla bih da smo nas dvije jedna drugoj najveća podrška, a zatim slijede naši muževi koji su puno radili na uređenju enterijera i eksterijera Centra“, ističe Merima. „Mi se nadopunjavamo, kada nekada pomislim da nešto ne mogu, dođe Merima sa svojim neiscrpnim optimizmom, pozitivnim stavom i kaže – ne brini se, ovo je tek početak. Drugi dan se nešto slično njoj desi, a ja joj kažem – najgore smo prošle, idemo dalje“, dodala je Lejla na kraju razgovora.
N.Br./maglaj.net