Jedne ramazanske večeri, posjetili smo porodicu Husić, Benisu i Adisa i njihove tri kćerke: Amilu (15), Esmu (7) i Aišu (4). Vrijeme nekako poslije iftara, čekao se još samo dolazak oca Adisa sa posla iz Natron-Hayata. Kada je i on stigao, porodica je konačno bila na okupu. Amila je odmah babi pripremila iftar, a najmlađe Esma i Aiša ne odvajaju se od oca. Uz kafu smo porazgovarali o ovom mubarek mjesecu i adetima koje Husići praktikuju tokom ramazana.
Sa djecom, ramazan ima posebnu čar
Benisa nam priča da je adete kakvi su vladali u njenoj porodici prenijela i u svoju, novu porodicu kada se udala. Bilo joj je neobično u početku, u porodici Ridžal bilo ih je petero, nakon udaje Adis i ona su jedno vrijeme bili sami, a onda su počela stizati djeca. „Sa djecom to ima posebnu čar, posebno se trudim da njima ove dane mubarek mjeseca učinim posebnim – od ukrašavanja kuće, posebnih jela koja se pripremaju pa do posuđa koje se koristi isključivo tokom ramazana. Ja sam neko ko voli organizaciju, volim sve da pripremim na vrijeme. Mjesec dana prije ramazana krenem sa čišćenjem kuće, pa se čisti avlija, pripremam posebnu hranu, nisam pristalica pretjerivanja i obilnih sofri. Potičem iz porodice koja posebnu pažnju poklanja domaćoj, bosanskoj kuhinji, pa i ja do ramazana pripremim domaći pilav, maslo, tarhanu .... Mi svi u kući volim bosansku kuhinju“, priča nam Benisa. Adis ističe da je njemu svaki ramazan poseban. „Moram pohvaliti suprugu, zaista priprema divna jela tokom ramazana, a i inače. Dok se nisam oženio to je radila moja majka, a sada moja supruga. Ramazanski dani su najljepši i svaki ramazan donosi nešto novo“, dodao je Adis koji u Natron-Hayatu radi u smjenama. „U kolektivu je sve odlično organizovano, imamo prostor za namaz, iftari nam se donesu jer mi ne možemo napustiti radno mjesto i otići u restoran na iftar. Imamo svu podršku na radnom mjestu. Kada dođem kući slijedi kafa sa mojom hanumom i igra sa djecom.“
Kuća Husića posebno je ukrašena
I njihov dom ukusno je uređen, u ramazanskom duhu: lampionima su ukrašeni prozori, u dnevnom boravku, gdje porodica provodi i najviše vremena, nalazi se i poseban molitveni kutak gdje se obavlja namaz. „Kako djeca rastu, tako raste i njihov interes: šta to babo i mama rade, pa se ugledaju na nas. Amila već godinama posti, a Aiši i Esmi, kako rastu, sve im je draži pucanj topa sa Gradine. Ove godine odlučili smo da sve bude nekako posebnije, jer su i dvije mlađe kćerke poprilično odrasle i mogu da učestvuju u svemu. Jedan kutak, gdje obavljamo namaz, posebno smo uredile“, dodala je Benisa. Adisu su najljepši oni ramazanski dani kada ne radi, kada su svi na okupu. „To su dani koje provodim sa djecom, suprugom, na okupu smo, zajedno sehurimo, obavljamo zajedno namaze, a opet zajednički iftar je kruna te radosti i veselja. Esma i Aiša se takmiče koja će prva na prozor, čekati pucanj topa sa Gradine, koja će nam prva donijeti čašu vode da se iftarimo“. Benisa ističe da i Aids i ona posebno insistiraju da njihova djeca redovno obavljaju namaze. „To je stub vjere. Jednostavno, to je dio nas, kada vide nas i naše kćerke slijede naš primjer. Što nam je posebno drago. Ne trebate vi mojoj Aiši reći da treba obaviti namaz, ona ide sama. Posebna im je čast klanjati s babom, a kada klanjaju pruže mu ruku, kažu mu 'selam alejkum', vidjele su to u džematu kako se radi, pa i one. Sve ima svoju čar. Naša porodica je naš mali džemat, to mi je najposebnije“, kazala nam je Benisa. Nakon iftara, klanja se akšam namaz, a onda se pije zajednička kafa. Dok su djeca bila manja, nažalost, nisu mogli ići na teraviju. Sada je ipak drugačije. „Još uvijek ne možemo ići svi zajedno, ali se dogovorimo – idemo Amila i ja, Adis i ja, nekad Amila povede Esmu, uglavnom hvala Allahu došlo je vrijeme i za to“, ispričala nam je Benisa.
Bajram je posebna radost
Nakon ramazana, Bajram je posebna radost. Adis uvijek za svoju suprugu i tri kćerke kupuje posebne haljine. „Naučio je na to babo svoje princeze“, kaže Benisa kroz smijeh i nastavlja. „Opet se kuća posebno uredi za Bajram, ali i sumiramo utiske iz ramazanskih dana, pitamo se jesmo li iskoristili ove dane, postigli šta smo htjeli, jesmo li mogli više? Ramazan je vrijeme kada se zaista zbližimo, gledamo da smo zajedno na iftaru, da slobodno vrijeme provodimo zajedno“. „Odgajamo kćerke u vrlo turbulentno vrijeme. Ono na čemu mi insistiramo to su vjera, ljudskost, poštovanje, da znaju ko su, šta su, da kada prođu pored vas da vas pozdrave, poselame. Mislim da su odgoj i kultura danas najvažniji. Teško je djecu danas izvesti na pravi put. Treba puno truda i zalaganja, ja radim, supruga je više sa kćerkama i zaista ulaže puno truda u odgoj naših kćerki“, dodao je Adis.
Redovne u mektebu
Tako se htjelo da je Amilu i Esmu u mektebu učio i uči Šemsudin-ef. Čizmić, baš kao i njihovu majku Benisu, kada je bila djevojčica u rodnim Bradićima. „Ja idem u mekteb i trudim se da naučim sve što treba. I ja postim koliko mogu, a onda mama sveže koncem. Volim sređivati kuću s mamom i ukrašavati je, volim kada smo zajedno, zato su meni lijepi ramazanski dani. Volim iftare i slatkiše“, ispričala nam je simpatična i pričljiva Esma. Amila redovno posti već nekoliko godina, a kada je bila mlađa postila je kao i sva djeca – neko uvijek nadoveže koncem. „Trudim se da postim, redovno obavljam namaze i sada, hvala Allahu, mogu ispostiti čitav ramazan bez problema. I ranijih godina, kada su bili duži dani, uspijevala sam ispostiti cijeli ramazan. Sve uskladim: treninge, školske obaveze te post i ibadete. Koliko god možemo trudimo se da svaki slobodan trenutak provodimo zajedno, lijepi su zajednički iftari, posebno kada nam dodju gosti ili kada mi idemo nekome u goste“, dodala je Amila.
NBr.