Jedne subote tokom mubarek ramazana posjetili smo džemat Liješnicu i tamošnji mekteb. Za vrijeme našeg boravka u mektebu su bila djeca mlađeg uzrasta, Ismet-ef. Burajić ispitivao je polaznike a oni su bez greške odgovarali na postavljena pitanja. Kako se ono kaže – milina ih slušati.
U džemat došao u ratnim godinama
Ismet-ef. Burajić završio je Gazi-Husrev begovu medresu, a kasnije i Islamski pedagoški fakultet na kojem je i magistrirao. U džematu Liješnica je od ratne 1994.godine. Džemat je tada, prisjeća se, Ismet-ef. ostao bez imama, a on sam do tada nije radio kao imam niti je to planirao. „Džemat je ostao bez imama u vrlo teško vrijeme, u tom trenutku nije se mogao angažovati vjerski službenik koji bi obavljao barem osnovne aktivnosti, pa su zamolili mene. Tada sam još bio pripadnik Armije Republike BiH, išao sam i na liniju i preuzeo sam dužnost u džematu. U prvo vrijeme obavljao sam džumu i dženaze, pa sam onda počeo raditi sa djecom u mektebu, pa malo, malo ono. Godinu kasnije morao sam se opredijeliti ili vojska ili Islmaska zajednica. Ispostavilo se da je bio preči moj angažman u džematu, demobilisao sam se i počeo raditi u džematu Liješnici“, ispričao nam je ef.Burajić. U njemu je bilo i dosta previranja, da li ostati i raditi kao imam ili se posvetiti privatnom poslu kako je to planirao prije rata. „Bojao sam se šta ću reći Bogu kada dodjem pred Njega, ako ostavim džemat u takvom stanju, odem 'ganjati' neki biznis, a i ovdje imam nafaku. Eto, ostao sam da radim u Islamskoj zajednici, dan po dan, evo prođoše tri decenije. Još nekoliko godina i završavam svoj radni vijek“, dodao je ef. Burajić. Kako nam je rekao, ramazanski dani teku lijepo, kao i ranijih godina, obavljaju se dnevni i teravih namaz, uče se mukabele – muška, ženska i dječija. U planu je organizacija nekoliko iftara – za omladinu, za djecu, a u džematu će 15.marta gostovati i predavač prof. dr. Nezir Halilović pa se očekuje i veća posjeta vjernika.
Više puta proglašavan najuspješnijim muallimom
Ove kao i prošle godine, Ismet-ef. Burajiću pripalo je priznanje za najuspješnijeg muallima na području Medžlisa IZ Maglaj. Priznanje je naš sagovornik dobijao i u ranijim godinama. „Dodjela ovih priznanja došla je zaista na respektabilan nivou, postoje kriteriji koji su poznati svim imamima i na osnovu njih se dolazi do osobe koja je za jednu godinu ostvarila pravo na priznanje – najuspješniji muallim. Jedan od kriterija je ukupan uspjeh koji su polaznici mekteba ostvarili na mektebskom takmičenju koje se održava jednom godišnje. Tu su i završni ispiti kada komisija obilazi sve džemate, ali i ocjena glavnog imama. Prije nekoliko godina gledalo se i koliko je djece, polaznika mekteba, uvedeno u Kur'an. Meni je posebno drago da se kod nas ne gleda u kojem džematu muallim radi, nije bitno koliko ima godina ili radnog staža, koliko ima djece u mektebu, gledaju se isključivo ostavreni rezultati u skladu sa kriterijima. Ko hoće, neka se bori, ja samo moram kazati da nije lahko. Rekao sam nedavno i na prijemu kod muftije da nije problem biti prvi nego i ostati prvi, moraš zadržati taj nivo, dodatno se boriti, moraš čuvati obraz, autoritet. Za sve treba puno truda, puno rada. Ponosan sam na činjenicu da sam ovo priznanje osvojio pet-šest puta“, istakao je ef-Burajić.
Riječ polaznika mekteba
U mekteb džemata Liješnica upisano je trenutno 59 djece. „Djece biološki nema, nekada je u ovom mektebu bilo i 137 djece. Nažalost, djeca se ne rađaju kao nekada, a drugo mladi bračni parovi odlaze iz domovine i vode sa sobom djecu. Nisu ni upisana sva djeca, jako mi je žao kada neko plati radnika da radi, taj radnik želi da radi i trudi se, a neko to ne želi da iskoristi, odnosno ne šalje dijete u mekteb. Ja ima običaj reći da bih ja platio da mi neko pričuva dijete sat ili sat i po da obavim kupovinu ili odem na kahvu sa prijateljima (smijeh). Iz mekteba niko nikada nije ponio ništa ružno. Uvijek, kada razgovaram sa djecom, sve ih više učim kako da se pripreme za dunjalučki život. Da bi došli na ono što neko vjeruje, a neko ne vjeruje – da će biti na ahireru, oni moraju proći kroz ovaj dunjaluk koji je sve komplikovaniji, sve opasniji, pun izazova. U ovom mektebu mogu samo naučiti nešto što će im pomoći da na ovome svijetu lakše prebrode neke životne situacije i izazove“, naglasio je Ismet-ef. Burajić, imam u džematu Liješnica.
Nedžla Skejić: U mekteb idem već dvije godine, lijepo mi je jer ovdje mogu svašta naučiti. Ovdje učimo sure, dove, namaze i druge lekcije. Tokom ramazana, kada babo klanja i ja klanjam sa njim, klanjam i sa mamom. I ja postim, zajedno iftarimo, na teraviju nekada dođem sa mamom, nekada sa babom.
Lejla Ahmetović: Ovdje su svi kulturni, nema ružnih riječi, nema nasilja, fino nam je sa efendijom. Kada vidimo da se mama sprema za namaz, sestra i ja odmah uzmemo mahrame, abdesimo se i klanjamo s njim. Tako i sa babom. A za iftar su mi najdraže lepine sa suhim sirom. Na teraviju dolazim sa tetkom.
Amar Bašić: Ja u mekteb idem dvije-tri godine. Baš mi je lijepo. Najviše drago što sam naučio neke lekcije, sure. Tokom ramazana postimo, klanjamo i odlazimo na iftare kod porodice i to je mi je baš ono, nekako, najljepše, kada smo svi skupa.
Davud Bradarić: U mektebu sam već godinu dana, ovdje imam i dosta prijatelja. Efendija Ismet nam je baš dobar, naučili smo s njim neke dove, sure i lekcije.
Kada dođem iz škole, prvo klanjam, a onda idem za ostalim obavezama. Dragi su mi ramazanski dani.
NBr.