Azur Ćušković prvi Ironman 70.3 u Maglaju
Nakon što je 2018.godine istrčao maraton u Beču, polumaratone u Sarajevu, Slavonskom Brodu i Banja Luci te niz rekreativnih utrka na 5 i 10 kilometara, Azur Ćušković (42) se proteklog vikenda u Poreču okitio titulom Irinman 70.3. Pitate šta to znači? U najkraćem toliko u miljama iznosi isplivanih 1,9 kilometara, 90 kilometara vožnje biciklom i istrčan polumaraton 21,1 km. Oznaka 70.3 su ove distance ukupno izražene u miljama. Za ovaj veliki test fizičke i mentalne izdržljivosti trebalo mu je 7 sati 6 minuta i 7 sekundi. Ironman u Poreču okupio je 1.800 takmičara sa svih kontinenata, a čak njih trećina upravo ovaj Ironman je izabrala kao svoju prvu trku. I Azur Ćušković je bio među njima.
Prolazak kroz cilj i zvuk zvona
Ideja da se okuša na Irinmanu rodila se još prije desetak godina kada je istrčao polumaraton u Sarajevu jer tamo je upoznao trkače iz Slovenije, već iskusne triatlonce. Izazov mu je bio vrlo privlačan, ali odlučio se za trčanje – polumaratone i maraton. „Kada si sportaš, onda si to čitav život. Ja sam se bavio rukometom, sada sam i član veteranskog kluba u Maglaju, dugo mi je bila želja i jedan ovakav izazov. Posložile su se kockice da nakon maratona i polumaratona, budem i triatlonac Irinman 70.3. Dočekao sam da mi zvanični spiker u Poreču izgovori ime i prezime na ulasku u cilj, da zazvonim zvonom kao znak da sam po prvi put finišer na Ironmanu. Taj osjećaj ne može se ni opisati, emocije rade, adrenalin te 'puca', plakao sam od sreće“, iskreno nam je priznao naš sagovornik. Veliku želju da postane triatlonac nije bilo lako sprovesti u djelo. I dok nije bilo problema za treninge trčanja i vožnje bicikla (ruta mu je bila Maglaj-Zavidovići-Vozuća i nazad), veliki problem je bio gdje trenirati plivanje. U prvo vrijeme, plivanje je trenirao na bazenu u Sarajevu, tokom ljeta na moru, a do Ironmana na bazenu u Banja Luci jer mu je do tamo trebalo samo sat i 15 minuta vožnje. „Nekako sam tempirao formu za kraj ljeta za moju prvu triatlonsku trku. Odlučio sam se za 70.3 Ironman u Poreču i još prošle godine u novembru, platio kotizaciju. Iskreno, bilo me srah, sve sam ja to pojedinačno uspjevao – isplivam na bazenu potrebnu dužinu, na traci trčim ili izvezem bicikl, ali sve je to ipak bilo sa nekim pauzama. A na Ironmanu imate samo 10 minuta za tranziciju (prelazak sa jedne na drugu disciplinu op.a.)“, dodao je Azur. Priča nam da je Ironman u Poreču bio fantastično organizovan, ništa se nije prepuštalo slučaju – od brifinga do sigurnosne provjere, osiguranog osvježenja, voća i suplemenata tokom trke. Svi učesnici praćeni su putem aplikacija i GPS nanogice, a trka se mogla pratiti i putem live strema na YT.
Ni problemi sa biciklom nisu ga obeshrabrili
„Mislio sam da od Ironmana neće biti ništa jer na sigurnosnoj provjeri bicikla shvatio sam da imam problem – srednji mjenjač prednjeg pogona nije 'šaltao' u više brzine. Šta sada? Ubacio sam u najveću brzinu i tako predao bicikl u tranzicionu zonu. Cijelo vrijeme sam razmišljao da će mi se bicikl pokvariti tokom trke, da će lanac pući, jer nisam imao dovoljno snage da vozim sjedeći, nego sam svaki put na uzbrdicama vozio stojeći. Osjetilo se to na trčanju, jer sam već ranije izgubio puno snage. Plivao sam i vozio bicikl brže nego sam planirao, ali sam zato duže trčao od planiranog, nekih 19 minuta“, ispričao nam je Ćušković i nastavio. „Toliko dugo sam sve ovo čekao i želio da nije bilo trenutaka tokom trke da se zapitam što mi je sve ovo trebalo. Jedino sam imao problem na ulasku u more nekih 300 metara jer je bilo valovito i trajalo je to dok nisam uhvatio ritam. Praktično, vrlo malo se 'radi' nogama, samo se kormilari, a plivanje se 'izvuče' uglavnom rukama. Strahovao sam i zbog bicikla, jer 20 učesnika je moralo odustati zbog kvara na biciklu. Iskreno, kada sad predao bicikl i otišao na trčanje znao sam da ću završiti trku. Kriza nije bilo, samo sam razmišljao o tome kako ću ostvariti svoj san, imati medalju oko vrata kao finišer Ironmana“. Priča nam da je za prvu tranziciju utrošio oko 7 minuta – da skine neoprensko odijelo u kojem je plivao, ostane u odijelu za triatlon, obuče majicu, uzme bicikl i kacigu, veže je i dođe na 'zelenu liniju' odakle kreće biciklistička utrka. Za drugu tranziciju mu je bilo potrebno oko 6 minuta. Azur Ćušković je bio u starosnoj grupi od 40 do 44 godine i s nestrpljenjem iščekuje preliminarne rezultate i u apsolutnoj kategoriji. Poredeći svoje sa vremenima prošlogodišnjih učesnika računa da bi mogao biti plasiran oko 920.mjesta od 1.800 triatlonaca. Ono što zna je da je u nedjelju nakon trke bio lakši za 4 kilograma. Upoznao se, priča nam, sa mnogim triatloncima iz Brazila, Kolumbije, parom iz Australije. Najstariji finišer bio je 76. godišnji Austrijanac koji je dobio i najveće ovacije.
Podrška Tarika Mulalića bila mu je neprocjenjiva
Sve ove godine koliko se bavi trčanjem uz njega je cijela njegova porodica i prijatelji. „Cijeli proces priprema i treniranja traži puno odricanja, trenira se izmedju 13 i 15 sati sedmično. Ne računam putovanja, a znao sa dva-tri puta sedmično putovati samo u Banja Luku. Odem nakon posla, a vratim se poslije 22 sata. Pa složiti treninge trčanja i vožnje bicikla. Znao sam trenirati i 3,5 sata. Imao sam veliko razumijevanje i ogromnu podršku svoje porodice“, dodao je. Sve što se dešavalo u Poreču, Azur je dijelio sa Tarikom Mulalićem koji mu je bio tzv. 'emegency call'. „Cijelo vrijeme je bio uz mene, ne samo u Poreču, neke treninge smo zajedno odrađivali. Znao sam da na njega mogu računati za sve što mi zatreba i ta podrška mi je bila neprocjenjiva. Slikao je, snimao, čuje se na snimci kako me bodri. I on je sve prolazio samnom – sav stres, svu nervozu. Srcem i dušom bio je uz mene. Ipak, na ovakav poduhvat se ne ide sam, zato je Tarik bio uz mene“, dodao je Azur.
Naredni izazov Ironman 140.6
Naravno da se nameće i pitanje koliko košta sva potrebna oprema za triatlon? Ćušković nam priča da potrebna oprema i bicikl nisu jeftini, traži to određena ulaganja, a posebna priča su ishrana, suplementacije i troškovima putovanja i odlasci na treninge u bazenu. Ipak, kada se oprema jednom nabavi, traje određeni period.
Naredni izazov biće mu Ironman 140.6, znači 3,8 kilometara plivanja, 180 kilometara vožnje bicikla te istrčati maraton 42,1 kilometra. „Ono što sam gledao da bi bilo optimalno jeste ovaj vremenski period i pokrajina u Italiji Emilia Romagna. To mi je cilj, da li će se ili ne ostvariti u idućoj godini, vidjećemo. Za sada uživam u onome što sam postigao u Poreču. Čekao sam ovo tolike godine, odrcao sam se ja, moja porodica i prijatelji, kolege na poslu, jer nisam ja profesionalni sportaš i da se samo sa ovim bavim. Kroz bavljenje rukometom i druženje sa mojim veteranima, uvijek je priča, posebno kada gledamo svoje protivnike koji su kao atlete, mi kažemo – dobićemo ih. I to onom izrekom – Ne bije boj oružje, nego srce u junaka! Te riječi sam napisao i u Poreču, na jednoj velikoj tabli. To je bila moja poruka koja mi je davala snagu tokom cijele trke, uz naravno #maglaj. Stvarno sam vjerovao u to. Vizualizirao sam sebi da zvršavam trku, zvonim zvonom i to se i desilo! Sretan sam, ovo je ostvarenje moga sna“, kazao nam je s ponosom Azur Ćušković na kraju razgovora.
N.Br./maglaj.net