IGRA JE KLJUČNA ZA RAZVOJ DJECE A NE EKRANI
Ekranizam je planetarna pojava do te mjere Svjetska zdravstvena organizacija izdala preporuku da djeca do tri godine nikako ne smiju biti izložena bilo kakvim ekranima, dok od tri godine do rane školske dobi smiju biti izložena najviše 30 minuta uz prisustvo roditelja ili druge osobe koja će s njima komunicirati tokom gledanog sadržaja uz pojašnjavanje i propitivanje o onome što gledaju. Nakon pola sata mobitela, laptopa ili TV-a obavezna je intenzivna fizička aktivnost od najmanje sat vremena. Ovo se između ostalom moglo čuti tokom kreativne edukacije koja je organizovana u Centru za kreativnu edukaciju „Gnijezdo“, a razgovaralo se o temi „Prevencija ekranizma u predškolskoj i školskoj dobi“. Voditeljica je bila Lidija Sejdinović, direktorica edukativno-kreativnog centra „Teta pričalica“, kreativna edukatorica i književnica za djecu koja se kroz svoj rad na nekoliko načina bori protiv ekranizma jer njegovu prekomjernu prisutnost svakodnevno primjećuje, a predstavila ju je Iris Begović, direktorica „Gnijezda“.
Druženje sa roditeljima, Lidija Sejdinović počela je pričom o djevojčici Hani, koja je druženje sa ekranima počela od najranije dobi: zato što je plakala, nije željela da jede, nije voljela putovanja, ali je prestajala plakati jer je imala mobitel ili laptop. Sve to je trajalo godinama i za to vrijeme postala je sve više asocijalna, pa i agresivna. Ali, Hana je imala spasiteljicu u vidu svoje učiteljice koja je zajedno sa Haninim roditeljima i stručnjacima pomogla da ova djevojčica prevlada svoju ovisnost – ekranizam. Ma koliko to htjeli priznati ili ne, priča o djeci kao što je Hana sve su češće, upozoravaju na to u vrtićima, školama, upozoravaju logopedi, dječiji psiholozi.
Prema podacima jednog istraživanja za cijelu BiH nešto manje od polovine djece u BiH ima razvijene simptome ekranizma, naglasila je Sejdinović i dodala da se kod djece ekranizam može prepoznati u zaostajanju djeteta u odnosu na svoje vršnjake kako na planu govora maternjeg jezika te u smjeru poteškoća da zadrži pažnju na ciljani zadatak shodno svojoj dobi. Kod neke djece ekranizam se ogleda i u smjeru poteškoća da uspostave odnos s drugima oko sebe, osamljuju se te nemaju razvijenu igru shodno dobi. „Teški oblici ekranizma imaju simptome i autizma. Ako roditelj posluša savjete stručnjaka i pet sedmica u nizu dijete nije u doticaju ni sa jednim ekranom, pa ni u vrtiću, simptomi ekranizma bi se trebali početi povlačiti. Nažalost, kod autizma se to neće desiti“, kazala je Lidija Sejdinović. Kod djece se sve češće primjećuje snižena empatija, većina roditelja ne prati koje sadržaje dijete gleda na internetu, a postoje vrlo dobre aplikacije zaštite, dječaci se sve više igraju na PlayStation-u i potpuno su se preselili u neki drugi svijet, a te igre nisu ni za njihov uzrast. „Sve što djeca vide i prožive vrlo rano na internetu, mi mislimo da to nije stvarno, da smo mi njih zaštitili, dobro jer nisu na ulici, ali vjerujte na ulici nije tako opasno kao na internetu. To se pogubno odražava na njihov emocijalni, seksualni razvoj, njihove odnose prema vršnjacima“, naglasila je Lidija Sejdinović i dodala da je igra ključna u razvoju djece a lego kocke nešto najbolje što roditelji mogu dati svojoj djeci. U iskrenom i otvorenom razgovoru sa prisutnim roditeljima Lidija Sejdinović je dala mnoge savjete i poručila: „Ja sam i roditelj, edukatorica za djecu, neko ko prati mnoga istraživanja, svakodnevno živi, radi i diše s djecom i rastužuje me kada vidim da fiziološki zdrava djeca, nakon godinu, dvije, tri počinju da imaju simptome oponašajućeg autizma, a za tim nema potrebe. Ono što je našoj djeci potrebno je davno dokazano, mi ne moramo puno razmišljati oko toga, predškolci moraju biti sa svojim vršnjacima, čitanju, modeliranju, boravku u prirodi, kontaktu i komunikaciji, ne mogu im mobiteli pružiti ono što mi pružamo putem komunikacije koja je nama iskonski potrebna. Razumijem izazove savremenog života i da nas ovaj tempo života sve gazi, da ni odrasli nisu emocijalno kontaktu sami sa sobom, oni nenamjerno poništavaju svoju djecu iz stvarnosti, ali pozivam ih da djeci vrate ono bazično pravo – pravo na zdravo odrastanje“.
Budite dosljedni i držite do pravila koje ste uspostavili sa djecom, istakla je Lidija Sejdinović i savjetovala da je dosljednost izuzetno važna prilikom odvikavanja djece od ekranizma u pet sedmica, naravno ako se radi o nekim blažim oblicima. „Budite spremni na sve: na bijes, tantrume, uvrede, sve se to mora istrpiti. Dijete treba da se 'iščisti', dakle bez ekrana i u vrtiću, pa tek nakon tog perioda možete da uvoditi jasna pravila o količini i vrsti sadržaja koje dijete gleda. Ukoliko se radi o težim oblicima ekranizma prijeko će biti potrebna pomoć defektologa i logopeda da usmjeravaju terapiju“, savjetovala je roditeljima Lidija Sejdinović.
N.Br./maglaj.net