Maglaj se oduvijek mogao pohvaliti uređenim zelenim površinama, cvijetnjacima, drvoredima platana, katalpi, lipa i borova, stotinama i stotinama zasađenih grmova ruža, ali i izgrađenom sviješću građana da cvijećem i zelenilom uljepšavaju prostore gdje žive.
Do nas je došla priča o jednom takvom prostoru, u sjevernom dijelu grada, tačnije kod objekta T3. Blizu dvije decenije Sedika Šahbaz uređuje javnu zelenu površinu. U toj misiji nije bila sama i sve do svoje smrti pomagao joj je i suprug Galib. I dok smo se mi divili grmovima božura i ružama penjačicama, Sedika se žalila na loše vrijeme posljednjih dana, sa obilnim kišama. „Ovo je moja terapija, moj odmor, ovdje uživam u ljepoti cvijeća i zelenila. Uređenje ovog prostora naslijedila sam od rahmetli supruga Galiba, nisam ni razmišljala da dignem ruke i prestanem uređivati nakon njegove smrti. Kiše, loše vrijeme, malo moje narušeno zdravlje, sada nije onako kako sam ja navikla da bude, ali biće uskoro“, priča nam Sedika.
Komšije se se dive cvijeću i uvijek imaju neku lijepu riječ za kazati. Neki dođu i slikaju ruže u cvatu, a njoj bude drago da se još neko divi toj ljepoti boja i mirisa. „Zahtjeva ovo uređenje puno truda i rada, do svake ruže ili sadnice voća se mora doći, oplijeviti, okopati, orezati ruže. Posla ima puno, ali koliko god je posla toliko je i zadovoljstva“, kaže naša sagovornica i nastavlja. „Na ovoj uređenoj zelenoj površini ruže preovladavaju: grmovi, penjačice i đulbešećer ruže, irisi, božuri, tu su i stabla ruja, za djecu sam posadila dva stabla oraha, ima i jabuke i šljive, neka imaju i neka ostane nešto iza mene. Velika je ovo površina, poplava 2014.godine poprilično je uništila naš trud, nešto se uspjelo spasiti, nešto se i kupilo i nanovo zasadilo. Neka je svima lijepo i komšijama i prolaznicima. Uglavnom radim sama, koliko mi zdravlje dopušta. Ne žurim nigdje, odmorim, pa nastavim dalje“.
Planira zasaditi još grmova ruža
Kada smo gospođu Sediku pitala za planove samo je rekla da želi da zasadi još grmova ruža jer to je njeno omiljeno cvijeće. Planirala je to u maju, ali kiše i loše vrijeme omeli su njene planove. Ali, biće ruža, rekla nam je. „Ne mogu vam opisati koliko mi je drago kada prošetam gradom i vidim kako se ljudi trude, pa zasade, pa uređuju, lijepo im, ali opet su to sve iste osobe, nema novih. Svako će reći kako je lijepo ali slabo ko hoće pomoći. Ne tražim ja ništa, iz svoje ljubavi radim, ali i da zaboravim na svoju tugu koja me počesto obuzme i porodične tragedije. Kada ne mogu sjediti u kući i kada me obuzmu neke misli, ja izađem u svoj cvijetnjak, pa radim koliko mogu, neko prođe, popričamo malo i ja malo zaboravim na svoju tugu“, kazala nam je Sedika Šahbaz na kraju razgovora.
N.Br./maglaj.net