SEPETI SE SVE VIŠE TRAŽE KAO SUVENIR
Davno su minula vremena kada su sepeti bili sastavni dio bosanskih kuća. Koristili su se svakodnevno, prilikom berbe kukuruza, povrća, voća, sa odlaganje u domaćinstvima, danas je sepet sve manje u praktičnoj upotrebi a sve više suvenir.
Izet Husukić iz Jablanice, javnosti poznat kao čovjek koji je preživio ujed poskoka, prije godinu dana ponovno je počeo izrađivati sepete. „Još je moja otac Huso, nekada davno, izrađivao sepete. A ja sam čuvajući krave, kao dijete pravio male sepete. Sjećam se da smo otac i ja znali napraviti po 10 ili 15 sepeta, donijeti ih na pijacu srijedom i sve prodati“, prisjeća se Izet i nastavlja s pričom. „Kako su se sepeti sve manje tražili, ni ja ih nisam pleo do prije godinu dana, a onda sam ponovno počeo. Sada svi traže sepete. Za ovo kratko vrijeme što sam danas na pijaci, tri sam već prodao, a i ovo što je ostalo brzo će otići“. Dok smo razgovarali sa Izetom, Mehmed Smajlović na pijaci je kupio jedan od sepeta i to bez cjenkanja. „Ne treba se cjenkati za ovalo lijepe stvari“, kroz smijeh kaže Mehmed i nastavlja. „Vidite vi kako je ovo lijepo, pravi suvenir. Meni će ovo biti više ukras. Izet i ja smo dugogodišnji prijatelji, a nisam znao da ovo radi. Divim se ljudim koji znaju svoj rukama svašta uraditi pa tako i Izet, cijenim i volim takve ljude“.
Za dobar sepet potrebna je i kvalitetna sirovina
Interesovalo nas je kako se izrađuju sepete te da li je teško doći do kvalitetne sirovine. Izet na priča da se 'podovi' sepeta izrađuju od tzv. žestike ili od mlade hrastovine, a sepet se isprepleće lijeskom. Do kvalitetne sirovine jako je teško doći, a i ne može je svako naći, kaže nam Izet i dodaje da samo iskusno oko može primijetiti dobru lijesku ili mladu hrastovinu, odnosno elastično drvo koje se može savijati. „Da bi izradili dobar sepet morate imati i dobar alat, dakle nož, to je osnovno. Prvo se smotaju drške sepeta, onda se uradi pod i poplete se, pa tek onda kreće pletenje sepete. Na kraju se odrežu viškovi. Za dan mogu napraviti barem tri sepeta, ako imam pripremljen materijal“, otkriva nam Izet tajne zanata i dodaje da u posljednje vrijeme vlada veliki interes za sepetima. „Javio mi se vlasnik koji ima suvenirnicu na tešanjskoj Gradini i traži mi 1.000 malih sepeta. Kaže, staviće u njih po teglu domaćeg pekmeza, staviti grb Tešnja i prodavati strancima. A evo upravo mi je i jedna naša sugrađanka naručila sepete u koje će složiti bajramluke, kahvu, šećer, sok i tako“. Izet se sa sjetom prisjeća kako su sepetari nekada bili podcijenjeni. Sada ne misli tako. „Ja sam demobilisani borac. Živim od te boračke naknade od 230 KM, teško sam bolestan, prije dva mjeseca sam imao i blaži udar. Za lijekove najviše trošim, pomognu općina i Kantona za liječenje, ali je to nedovoljno. Ovim popunjavam kućni budžet, imam ja djecu, hvala Bogu, ali roditelju je od dijeta teško zatražiti. Ja hoću, koliko mogu, sam da zaradim sebi dinar, da nikoga ne molim“, naglašava Izet. Tajne ovog starog zanata otkrio bi svakome ko pokaže iskreni interes. „Ko god hoće neka dođe kod mene u Jablanicu, za dan će naučiti plesti sepete, samo ako ima dobru volju, a teško nije, dobra sirovina i malo vještije ruke i eto sepeta“, dodao je kroz smijeh Izet.
N.Br./maglaj.net