Srijeda , 25. Jun, 2025

KULTURA - CULTURE

BOSNA I HERECGOVINA SE BRANILA I U MAGLAJU

img

Knjiga „MAGLAJ KROZ NOVINARSKE TEKSTOVE 1992-1996. (Tekstovi i sjećanja kao nagovještaj slobode)“ autora prof.dr. Dželala Ibrakovića u izdanju Instituta za istraživanja zločina protiv čovječnosti i međunarodnog prava Univerziteta u Sarajevu svoju prvu promociju, po želji samog autora imala je upravo u našem gradu, a već danas će biti predstavljena i u autorovim rodnim Ševarlijama. Promocija i ovog izdanja izazvala je veliki interes u našem gradu, jer o zapisa o dešavanjima u tom periodu i nema baš mnogo. Na promociji su o knjizi, pored samog autora govorili promotori i rezenzenti knjige doc.dr. Abdel Alibegović sa FPN UNSA i vanr.prof. Muamer Džananović, direktor Instituta te Hajdar Arifagić, novinar u penziji.
 
Moderatorica promocije je Arnela Tumbić, a pokrovitelj je Načelnik općine Maglaj, Maid Suljaković. U ime načelnika obratio se pomoćnik Faris Habibović. "Gospodin Ibraković je svojim perom bilježio ono što se drugi nisu usudili, ono što su mnogi pokušali ignorisati ili izbrisati, svakodnevnicu običnih ljudi u neobičnim okolnostima rata. I upravo zato ova knjiga ima ogromnu vrijednost, kako dokumentarnu, tako i ljudsku. Ona je podsjetnik na cijenu slobode, ali i na snagu zajedništva".
 
Knjiga prof.Ibrakovića u sebi pored brojnih fotografija iz ovog perioda, sadrži dnevničke zapise, njegove objavljene novinske tekstove ali i drugih autora, ali i tekstove koji se odnose na period prije same agresije.
 

Izdvajamo najznačajnije akcente sa sinoćnje promocije:

Vanredni prof. Muamer Džananović, direktor Instituta za istraživanja zločina protiv čovječnosti i međunarodnog prava UNSA naglasio je da nema istraživanja o zločinima koji su tokom agresije počinjeni na području Maglaja ali i Tešnja, te da je Maglaj bio simbol otpora „Opsada Maglaja ali i zločini posebno u nekim periodima agresije identični su počinjenim zločinima u Sarajevu, tokom opsade koju sam i sam preživio, ali i u Goraždu iz kojeg sam porijeklom. Nije istraživano, nije pisano i zato smatram da je ova knjiga dragocjena i nudi autentičnu, višeslojnu dokumnetaciju o svakodnevici rata, rata protiv bh društva i države s posebnim fokusom na dešavanja u općini Maglaj i njenoj bližoj okolini. Predstavlja takođe vrijedan doprinos razmijevanju ne samo ratnih okolnosti nego i duha otpora, nade, borbe za slobodu kroz kroz novinarski i akademski zapis“.
 
Doc.dr. Abdel Alibegović, FPN UNSA: „Puno truda se mora uložiti da se zapiše, prepriča, da se kaže o tom periodu i da se ne zaboravi, to je zaista naporno. Ukoliko u osnovnim i srednjim školama ovakve knjige ne budu lektira našim učenicima, sadržaj o čemu naši mladi razgovaraju, sve što se radi neće imati svrhu. Ova knjiga ne poziva na mržnju, ova knjiga ne laže, ona je zapis jednog vremena“.
 
Hajdar Arifagić, novinar „Oslobođenja“ u penziji kazao je da prof. Ibraković ima bogatu biografiju - bio je političar, novinar, univerzitetski profesor, a kako je radio Natronu, može se reći da ima iskustvo privrednika. „Kao profesor on je prikupio, istraživao i analizirao bogatu građu kako bi na temelju nje mogao zaključivati i pisati. Ova knjiga može se posmatrati i kao hronika, ljetopis, autobiografija, ali ujedno i kao stručna ali i popularna literatura“.
 
Prof.dr Dželal Ibraković kazao je da je ovo knjiga i o njegovim različitim identitetima, ličnim, zavičajnim, profesionalnim, ali i herojstvu Maglaja. „Ova knjiga, djelimično je posvećena jednom pokoljenju koje nestaje, ona bi trebala da zadrži u sjećanju Sulju Hercega, ali i mnoge ljude čije pominjanje izaziva emociju i u ovom trenutku. Zato sam i napisao ovu knjigu, na nagovor nekih ljudi medju kojima je i Velid Džindo, ratni dopisnik iz Olova. Prvo sam sam mislio uzeti samo 'Gradinu' ili 'Maglajske novine' gdje sam najčešće pisao i da te tekstove objavim kao jednu zbirku. To bi bio lakši posao. Ali, kada sam počeo da pišem shvatio sam da prije svega moram imati kontekst događaja o kojima sam pisao. Sjetio sam se da sam pisao dnevnik i u ratu, pa je su i ti zapisi našli svoje mjesto u ovoj knjizi.
 
Kombinovao sam i tekstove svojih kolega – Adnana Gračića, Hajrudina Fermića, Ume Isić, Amele Hidić, Mensure Smajić, a od 114 mojih tekstova iz rata, u ovoj knjizi je te njih 30-tak. Knjiga se može čitati i kao književno štivo, ali i kao jedna složena sociološka analiza“.
 
NBr.