„U Bosni i Hercegovini skoro da više nema ko da vam istka pravi, bosanski ćilim. Tako polako nestaje još jedan dio našeg identiteta. Bosanski ćilim nema ni svoj muzej, a ne radi se ništa da se, poput Zmijanjskog veza, uvrsti na listu UNESCO-ve nematerijalne kulturne bašine“. Ovo se, između ostalog moglo čuti na otvaranju nove izložbene postavke u ateljeu i galeriji AB u Maglaju i tokom promocije knjige „Duh bosanskog ćilima“ autorice Amile Smajović. Muzički pečat izložbi, izvođenjem najljepših sevdalinki, dali su profesori Nermin Suljić i Ašir Mehmedović iz Žepča.
Od djetinjstva fascinirana šarenom geometrijom bosanskog ćilima
Na početku promocije prof.mr.Admira Bradarić, akademska i likovna umjetnica predstavila je obrazovanje, akademsku karijeru, objavljenje publikacije, istraživački rad, izložbe ali i nagrade te priznanja koja je za svoj izuzetni rad dobila Amila Smajović. „Duh bosanskog ćilima“ je prva knjiga koja govori o bosanskom ćilimu, njegovoj autentičnosti i važnosti za kulturno naslijeđe Bosne i Hercegovine. Iza same autorice ostalo je gotovo 30 godina istraživanja o bosanskom ćilimu, po muzejima, arhivima, bosanskim kućama na terenu širom Bosne i Hercegovine. „Meni se još kao djetetu dopadala ta „šarena geometrija“ bosanskih ćilima, ali nisam znala zašto. Tokom rata, u toku magistarskog studija na grafici, na Akademiji likovnih umjetnosti u Sarajevu, radila sam seriju drvoreza u sklopu svog umjetničkog projekta „Država Amila“. Na tim drvorezima, koje izlažem i u Maglaju, sam se bavila likovnom i geometrijskom stilizacijom vlastitog imena – Amila. Kada je moj profesor grafike Dževad Hozo vidio te drvoreze, rekao je da ga neodoljivo podsjećaju na šare sa bosanskih ćilima. Ja sam, doslovno, od tog trenutka napravila zaokret u svojoj karijeri, pa sam od konceptualne umjetnice i grafičarke postala istraživačica bosanskog ćilima“, kazala je autorica knjige u Maglaju i dodala da ju je istraživanje samih šara na bosanskom ćilimu, a postoji čak 70 različitih, odvelo čak do butmirske kulture, u vrijeme neolita, prije više od 5.000 godina. Na pronađenim artefaktima iz ovog vremena, prije svega keramici, mogu se pronaći motivi trougla, zvjezdica, cik-cak linija, dakle šare koje su hiljadama godina poslije svoje mjesto naše i na bosanskim ćilimima.
Okupila i vrijedne tkalje iz Podrinja
„Još 2009.godine u Sarajevu sam pokrenula radionice za tkanje ćilima. Na poziv mi se javilo više od 100 žena, mahom iz Podrinja, izuzetnih tkalja. I ja sam učila uz njih, šta je to bosanski ćilim. To je bila posljednja generacija žena koje su umjele da tkaju, a one su sada u poodmakloj životnoj dobi. Nasljednica nema, tehnike tkanja izumiru,
jer nekada se znanje tkanja bosanskog ćilima prenosilo sa majke na kćerku i postojala je cijela kultura prenošenja znanja. Toga više nema jer sela su razorena, a tamo je postojala cijela kultura vezana za tkanje ponjava, ali i bosanskih ćilima“, rekla je Amila Smajović. U radionici su svojevremeno nastajali bosanski ćilimi kojima su zastrte džamije u Stocu, Počitelju, kuća Alije Đerzeleza, prostor likovne kolonije u Počitelju, a sama autorica posebno je ponosna na projekat zastiranja džamije u Lizopercima kod Prozora, jedne od najstarijih u BiH, koja je ujedno i Nacionalni spomenik BiH.
Šare bosanskih ćilima posjeduju 'zlatni rez'
Bosanskim ćilimima vijekovima su se ukrašavale sobe, služio je kao prostirka na podu, za zastiranje sećija, za prekrivanje kreveta i ukrašavanje zidova, uz pravilo – nikada u obući preko bosanskog ćilima. Tokom predstavljanja knjige „Duh bosanskog ćilima“ Amila Smajović sa puno emocija govorila je o 30 godina istraživanja, ljepoti i neprocjenjivosti bosanskih ćilima, ali i njihovom zanemarivanju i polaganom, ali sigurnom nestajanju. Ono što je posebno naglasila tokom promocije je da se za bosanski ćilim doslovno može reći da nas on svojom „šarom“ i geometrijskim izrazom svrstava u red najstarijih civilizacija, jer čudesna geometrija tradicionalnih bosanskih ćilima posjeduje zlatni rez - riječ je o savršenoj proporciji koju još nazivaju i božanskom proporcijom. Na bosanskom ćilimu svaki motiv, u odnosu na drugi i u odnosu na cijelu kompoziciju, je otkan u zlatnom rezu. To govori o fascinantnoj vještini tkalja u proteklim stoljećima. Prvi podaci o bosanskom ćilimu datiraju još od 13.stoljeća i nalaze se u dubrovačkom arhivu, Osmanlije su sigurno donijele nešto svoje, ali Austro-ugarska je dolaskom u BiH osnovala tkaonicu bosanskih ćilima. Tkaonica ručno rađenih ćilima na Ilidži ugasila se 1974.godine, a od tada do početka rata tkalo se u Bosna folkloru, ali i po kućama. Nakon rata, na području Tuzle takođe su se organizovale tkalje uglavnom sa područja Podrinja kroz Tuzlafam.
Izložba otvorena do 6.marta
Izložbenu postavku u galeriji čine originalni i neprocjenjivi bosanski tepisi, stari i više od 100 godinu, radovi same autorice nastali tokom studija, sedžade koje su nastale u njenoj radionici rukama vrijednih žena ali i ZEH nakit rađen od vune za koji je dobila nagradu Udruženja likovnih umjetnika BiH. Inspiraciju za nakit izrađen od vune, umjetnica je pronašla kod žena sa Bjelašnice koje su na sličan način radile vlastite ukrasne predmete, odnosno nakit. Ukoliko ste propustili otvaranje, izložbu možete pogledati u ateljeu i galeriji AB do 6.marta. (NBr.)