„I ZABORAV UBIJA“
Nakon PTSP Spomenara (2019.) i Čekajući Dylan Doga u Srebrenici (2022.) Dragan Bursać, ugledni bosanskohercegovački novinar, kolumnista i publicista u maglajskoj biblioteci promovisao je svoju novu knjigu, zbirku kolumni „Žuta kabanica“.
Da Maglajke i Maglajlije izuzetno cijene ono što Bursać piše, govori i puna čitaonica ove ustanove, pa se za prisustvo ponovno tražila stolica više. Prva promocija održana je u Sarajevu , a nakon nje Bursać je „Žutu kabanicu“ predstavio i u našem gradu. „Suština 'Žute kabanice' je da se ponovno radi o zapisima o ljudima kojih nema, ali ljudi ovdje nisu samo brojevi, samo imena. Ono što Dragan Bursać radi drugačije od svih jeste da oživi i proživi posljednje trenutke tih muškaraca, žena i djece, sve do onog momenta kada budu ubijeni. I taj način slikanja nestanka čitavih generacija jeste ono zbog čega je djelo Dragana Bursaća izuzetno vrijedno i zbog čega ga moramo cijeniti jer ljudi nisu samo brojevi, nisu samo slova, to su stvarni životi, to su osobe koje su imale pravo na radost, na tugu, na stvaranje porodica, na starost, na sve ono što nas u životu čeka“, kazala je na početku promocije Nina Bunjevac-Salkić, direktorica Bibliteke.
Knjiga je ovo i o žrtvama i o zločincima, kazao prisutnima Bursać i nastavio: „Postoji jedna priča koju su pričali članovi forenzičkih timova koji su radili na području Prijedora, tačnije na lokalitetu najveće masovne grobnice nakon drugog svjetskog rata Tomašice. Priča kaže da je jedan domicilni stanovnik, Srbin pratio šta rade forenzički timovi kada je počela padati kiša. Oni su mu dali žutu kabanicu, a on je iz neke 'zahvalnostu' otkrio masovnu grobnicu. Komšije ubijenih Bošnjaka, znaju gdje su zakopane njihove komšije, znaju gdje su ubijeni, ali ne govore, šute. Na metaforičkom nivou 'Žuta kabanica' treba da bude savjest onih koji se kriju ili koji slave ratne zločince“.
Nažalost, istakao je Bursać, svjedoke stiže biologija, ljudi nestaju, umiru. Ljudi koji su preživjeli stradanja i oni nestaju, i već sada vi gubite jednu autentičnost kada pišete jer nemate živog čovjeka da vam ispriča tu priču, makar samo po sjećanju. „Za pet godina vi gotovo da nećete imati nijednu živu riječ koja će vam reći šta je bilo u Keratermu, Omarskoj, šta je bilo na Korićanskim stijenama, šta je bilo u Pionirskoj ulici u Višegradu, neće imati ljude koji će vam to reći. Zato imamo pet godina da uradimo koliko možemo da bi spasili autentičnost. Nakon tih pet godina, od 2030.godine posve drugačije će se pisati i priče neće imati ovu autentičnost“. „Žuta kabanica“ drugi je dio kolumnističke trilogije, a naredne godine izaći će i treći dio. Inače, Dragan Bursać je završio i rad na svome romanu, kojeg svakako s nestrpljenjem iščekuju svi njegovi poštovaoci.
N.Br./maglaj.net