NE TREBA SREĆU TRAŽITI DRUGDJE
Imanje Senada i Zlatke Hodžić na Kraljevcu, u Mjesnoj zajednici Misurići, posjetili smo jedne nedjelje u kasnim popodnevnim satima, kada je živa u termometru pokazivala +35. Oni su toga dana kosili i sušili sijeno, a još ih čekalo skupljanje koševine. Njihov odmor izmedju dva posla, iskoristili smo za razgovor sa ovim vrijednim ljudima.
Novi život na Kraljevcu
Senad je rodom iz Straišta, sa rahmetli majkom, suprugom i djecom, dugo je živio u Maglaju i bavio se uglavnom zabavom za mališane, odnosno imao je autiće koje je iznajmljivao. Preokret je nastao kada je prije 20 godina na Kraljevcu kupio imanje, kuću i zemlju, gdje se preselio sa porodicom. Tako je za Hodžiće počeo novi život. „Žena me sve naučila o poljoprivredi“, kroz smijeh nam je rekao Senad. Hodžići obrađuju ukupno 20 dunuma zemlje, što svoje, što zemlje koju uzimaju u najam, u štali tri krave, u oboru dvadesetak ovaca, jata peradi – kokoši i ćurke. „Blizu 7 dunuma imam pod kukuruzom, imamo baštu za svoje potrebe, a pod travom sigurno 15 dunuma što kosimo da imamo sijeno za prehraniti stoku tokom zime. Moraš raditi, da imaš za stoku jer ako bih sve kupovao ne bi se imalo računa. Stoke je sve manje u selima, na prste jedne ruke možes izbrojati koliko krava ima. Ljudi masovno daju svoju zemlju, da kosiš sebi travu. Godinama već ovako radimo, pa do penzije ako Bog da. Imam prijavljen poljoprivredni obrt, uplaćujem sebi staž i sve obaveze prema državi. Kada sam prijavio djelatnost, nafaka nam je ušla u kuću. Ipak, supruga i ja ulazimo u godine, moramo malo i smanjiti, nećemo moći uvijek ovoliko raditi. Djeca su odrasla, pošla su svojim putem. Kćeka Merzana živi i radi u Zenici, sin Mirzet sa suprugom radi, a najmlađa kćerka Merima nedavno je završila medicinsku školu u Tešnju. Svako ima svoj život“, priča nam Senad.
Uzgoje u sezoni više od 4 tone kornišona
Hodžići imaju i blizu 600 kvadrata plastenika u kojima uzgajaju isključivo kornišone. Za proizvodnju imaju i odličan poticaj, a samo prošle godine otkupljivaču su predali 4,5 tona. Više od 3 tone bilo je prve klase što se plaća po 2 KM za kilogram. Druga klasa je 1 KM, a treća 0,15 KM. Prije kornišona, uzgajao je i maline na dva dunuma. Dio imanja ogradio je i podigao manju štalu za ovce. Nabavio je njemačku pasminu winterberg i vrlo je zadovoljan jer se janje i dva puta godišnje. U budućnosti bi volio i povećati broj grla, jer sa ovcama je puno lakše nego sa kravama, smatra Senad. Sada je na imanju puno posla, a biće ga i više kada kornišpni prispiju za branje. Radni dan im tada počinje već u 5 sati. „U našoj štali su tri krave, a sebi smo olakšali koliko god smo mogli. U štali krave imaju pojilice ne moramo in nositi vodu, imamo i muzilice, lakše je puno. Nikada se ne muzu sve krave. Uglavnom krave su ljeti steone ili imaju telad, tada je manje mlijeka. U jesen i zimu ima više mlijeka. Prodajemo sir - mladi, masni i sušeni, kajmak i mlijeko. Velika je potražnja, ljudi na vrata dolaze jer žele domaći proizvod“, priča nam Zlatka.
Ima računa baviti se poljoprivredom
„Daje država poticaje, daje i općina, hvala ima. Ali, mora se i državi nešto dati kroz redovnu uplatu dopinosa“, priča nam Senad i nastavlja. „Kupio sam i traktor sa prikolicom te priključke. U planu mi je izgradnja objekta gdje bih smjestio svu mehanizaciju. Za stoku i za zaljevanje imamo svoju vodu, doveli smo izvorsku sa oko 800 metara udaljenosti. Ne presuši ni na za vrijeme najvećih vrućina“. Senada ćete redovno srijedom vidjeti i na pijaci. Kako kaže, sve što ima stekao je prodajući na pijaci, prvo živi kreč poslije rata, a kasnije i ovo ostalo. „Život na selu je drugačiji, ni ovdje gdje mi živimo nije daleko od grada, a ljepota je ovdje. Pogledajte samo ovo borovu šumu, ovu širini, sve dobro, hvala Bogu. Oduvijek se moglo živjeti od poljoprivrede i stočarstva, znali su to i naši stari. Ja sam prezadovoljan, dobijam poticaje od države i općine. Uvijek kada dodjem u općinu osjetim koliko cijene nas poljoprivrednike. Moj savjet je da ko god je na birou neka se samozaposli, ima uvijek poticaja, država da sredstva na samom početku da kreneš. Svi te guraju i općina i država, a tvoje je samo da kažeš – hoću, da li koji zanat, baviti se poljoprivredom ili uzgajati stoku. Ovdje je sreća, ne treba je tražiti drugdje. Ko god hoće raditi, može živjeti ovdje“, kazao nam je Senad Hodžić na kraju razgovora.
N.Br./maglaj.net