NE PONOVILO SE!
Navršilo se 10 godina otkako je maglajske prostore pogodila poplava nezapamćenih razmjera. Dani i noći od 14. do 17.maja 2014.godine promijenili su živote hiljadama ljudi koji su živjeli u mjestima od kojih danas gotovo da nekih i nema, u kućama čiji su se krovovi tek nazirali pod prljavom vodom. Putevi su ličili na zgužvane tepihe, uslijed odrona zemlje brda su se približavala, nestajali su mostovi, kao i škole, firme, parkovi, ulice, uspomene na sve lijepo i sve drago. Tih majskih dana, nakon višednevnih obilnih padavina, nabujala Bosna izlila se iz svog korita i pod vodom se našao cijeli grad i naselja uz desnu i lijevu obalu Bosne. Katastrofalne poplave, koje su zadesile ovaj gradić, mnogi su uporedili sa ratnim razaranjima, koja su trajala gotovo četiri godine. Teško je zaboraviti prve dane nakon poplave, uplašene ljude koji sa strahom u očima gledaju prazne stanove, kuće. Teško je zaboraviti maske na licima, prašinu, mulj, uginule životnje, smeće na ulicama, nesnosni smrad koji je maglajska svakodnevnica bio danima.
Štete nakon poplave procijenjene na oko 166 miliona KM
Razorna snaga vode ostavila je iza sebe pustoš i štete od oko 166 miliona maraka. Poplavljeno je 1.650 stambenih jedinica, a bez krova nad glavom ostalo je oko 6.000 građana. Od 166 miliona, samo su štete na privredi bile 90 miliona KM. Poplavljeno je bilo 297 privrednih subjekata, a samo u kompaniji „Natron-Hayat“ šteta je procjenjena na 60 miliona KM. Stradao je dio magistralnog puta M-17 na području Kosove, brojni putevi, četiri škole, tri vjerska objekta, gradska biblioteka, dva dječja vrtića, sportska dvorana, stadion, Dom kulture, Dom zdravlja, tri apoteke, vatrogasni dom, autobuska stanica, dvije benzinske pumpe, pošta, elektrodistribucija, policijska stanica, komunalno javno društvo, dva hotela.... Štete u poljoprivredi također su bile enormne o čemu svjedoče i podaci o 6000 hektara poljoprivrednog zemljišta koje je privremeno ili trajno onesposobljeno ili uništeno. Poseban segment prirodne nesreće je pojava preko 1000 klizišta različite veličine, a po razmjerama najveća su bila na području Kosove i Bradića. U klizištima totalno uništen 71 stambeni objekat.
Pomoć donatora u obnovi
Naravno veliki posao u obnovi stambenih objekata uradili su donatori: EU UNDP, Fondacija HASTOR, Udruženje “Svjetlo“, Hilfswert Austria, Islamic Relief, CRS, TIKA. Više od 500 poplavljenih vlastitim sredzvima obovili su svoje kuće i stanove i za to dobili tek dio utrošenih sredstava. Javne ustanove su obnovljene sredstvima UN UNDP i ponvno su opremljenije sa ekološki prihvatljivim gorivom za loženje I urađenom enegetskom zaštitom, a to su: sve škole, Dom zdravlja, Centar za socijalni rad, Dječiji vrtić, zgrada Općine. Samo kroz EU Program oporavka od poplava realizovana je pomoć vrijedna 6,28 miliona KM. Obnovljen je dio ulice Srebreničkih žrtava rata sa biciklističkom i pješačkom stazom, izgrađen je novi most kod kompanije Natron-Hayat koja je takođe obnovljena nakon poplava, oko milion KM je uloženo u izvođenje radova na putu prema Donjim Bradićima, a sanirano je nekoliko klizišta među kojima i Sedra. Vlada Turske u obnovu sportske dvorane uložila je oko 800 hiljada KM.
Maglajlije ne zaboravljaju sve one koji su pritekli u pomoć
Nakon što se voda povukla, Maglaj su preplavili volonteri, stari i mladi, zaposleni i nezaposleni, Maglajlijama su pomagali i ministri i rudari koji su uzeli godišnji odmor i došli u naš grad, pripadnici Oružanih snaga, hrabri rafteri, studenti, doktori nauka, radnici, srednjoškolci, glumci, pjevači, vatrogasci iz drugih gradova, sportisti, imami i svećenici, ljekari, planinari. Maglajlije su hrabrila poznata sportska i estradna imena. HVALA SVIMA!
Vox populi – Jesu li još svježa sjećanja na katastrofu iz maja 2014.godine
Naše sugrađane pitali smo koliko su im još svježa sjećanja na dane katastrofalne poplave iz maja 2014.godine, u kojoj mjeri se još osjećaju posljedice te koliko je urađeno na prevenciji?
Mersiha Mehinagić: Mogu ponovno zamisliti slike iz maja 2014.godine. Tada smo stanovali u drugom stanu. Bilo je grozno, ali smo se nekako udružili u zgradi da lakše prebrodimo teškoće. A kada se voda povukla, čovjeku je dolazilo samo da plače. Rekla bih da su posljedice poplava malo vidljive, uglavnom je sve sanirano. Lijepo je, radi se, uređuje, ne samo zbog poplave nego i inače. Čula sam da se organizuje i neka vježba, dobro je to, da je čovjek ipak spreman. Sjećam se da se tada nije oglasila sirena za uzbunu, da se čovjek koliko može pripremi, a ujutru je sve bilo gotovo.
Zijada Delibegović: To se ne može zaboraviti dok je čovjek živ. Treba pričati o tome, raditi na prevenciji da nam se danas-sutra to ponovno ne desi, da budemo na oprezu. Kada pogledate neke zgrade vidite dokle je nivo vode bio, kao stalno podsjećanje.
Dino Herceg: Za vrijeme poplave ja sam bio u Tuzli, ali još su mi friška sjećanja na dane koji su uslijedili poslije. Po meni, posljedice i nisu nešto vidljive, dosta toga se saniralo, ali treba raditi na prevenciji da nam se ne ponovi maj 2014.godine.
Nusreta Musaefendić: Strašni su to dani bili, znaju to oni koji su to doživjeli i preživjeli kakve posljedice i dalje imaju – psihičke i fizičke. Posljedice osjećaju individulano ljudi, jer je bila mala pomoć, a posljedice se vide i na fasadama zgrada, dokle je nivo vode bio, ostala je i strašna vlaga. Na prevenciji se ne radi dovoljno, kanalizacija je opet začepljena, sistem odvodnje oborisnkih voda malog kapaciteta, šum se enormno sijeku i još mnogo toga.
Irfan Suljaković: Tada smo u stanu imali malu bebu i tih dana se sjećam kroz borbu za svaki litar mlijeka. Meni su vidljive pozitivne promjene nakon poplave posebno u gradu, zgrade su obnovljene, uređene podrumske prostorije, obnovljene ustanove. Ali, ostala su klizišta. Imam iskustva iz 2010.godine, kada sam morao napustiti rodni kraj. Stručne osobe trebaju da vode brigu o tome, da se preostala klizišta saniraju, pored Misurića i Bradića. A kao prevencija – čišćenje korita rijeka i potoka i sprječavanje sječe šume što je preko svake mjere.
Ružica Rmuš: Strašno je to bilo, samo kada se sjetim. Meni se čini da je dosta toga urađeno i posljedice se ne osjećaju u tolikoj mjeri. Jedino nesanirana klizišta. Nisam sigurna da se dovoljno radi na prevenciji, kada sve prođe mi to lako zaboravimo.
Slavica Bilić: To se nikada ne može zaboraviti, tada mi je uništen život. Radnja od koje smo živjeli je bila oplavljena, sve što smo godinama stvarali muž i ja – izgubili smo, a troje djece je tada bilo na fakultetu. Bili su to jako teški dani, gotovo da nisam imala šta jesti. Niko mi ništa nije dao, tek jednu peglu. I nikada me niko nije pitao treba li mi šta. Brinuli su se da se kuće obnove, a o nama malim privrednicima, koji smo bili kao jedna fabrika, niko se nije brinuo.
Mustafa Musaefendić: U stanu mi je bilo 15 centimetara vode. Morao sam dosta toga promijeniti, ali srećom neke stvari sam uspio iznijeti. Što nisam, ostalo je u vodi. Ne daj Bože više nikada da nam se tako nešto desi. Više bih volio umrijeti, nego tako nešto ponovno doživjeti.
N.Br./maglaj.net