Novi sadržaj u Općoj biblioteci Maglaj
Ove godine, u svega tri mjeseca, zauvijek su nas napustila dva velikana bosanskoghercegovačke književnosti – Dževad Karahasan i Marko Vešović. Iza sebe su ostavili kapitalna djela da ih pamtimo i mi, ali i buduće generacije. U maglajskoj biblioteci, u okviru sadržaja koji su bili posvećeni mjesecu knjige, gostovao je prof.dr. Edin Pobrić sa Filozofskog fakulteta u Sarajevu, a prisutni su, prije svih maglajski srednjoškolci sa svojim profesoricama, mogli saznati nešto više o pjesničkom opusu Marka Vešovića, posebno zbirci poezije „Poljska konjica“ koja je objavljena nakon rata i koja je, prema mišljenju i kritike i čitalačke publike, najbolja zbirka poezije u savremenom dobu na ovim prostorima.
„Najdraži trenuci su mi kada mogu da sa mladim ljudima razgovaram o velikim piscima, a ovaj put su to dva velika pisca koji su bili i profesori na Odsjeku za komparativnu književnost Filozofskog fakulteta u Sarajevu – Marku Vešoviću i Dževadu Karahasanu. Njih dvojica su bez sumnje jako važni i nakon njihovog pereranog odlaska ostao je veliki, neupražnjen prostor. Danas sam akcenat ipak stavio na Marka Vešovića, ne zbog toga što je nekoliko bolji ili gori, nego što je jednostavno bilo malo vremena da bih o obojici progovorio kompetentno. Karahasan je bio veliki esejista, dramaturg, romanopisac, dobitnik velikih priznanja, a Vešović je s druge strane, esejist, polemičar i prije svega pjesnik, sigurno jedan od najvećih u našem vremenu, a nakon Tina Ujevića, u ovom južnoslavenskom prostoru sigurno najveći pjesnik“, kazao nam je prof. dr. Edin Pobrić.
Boravak prof. Pobrića u Maglaju iskoristili smo i da čujemo njegovo mišljenje o tome koliko mladi danas čitaju? „Mislim da se nikada nije nešto puno čitalo i čitanje je uvijek bila privilegija manjine, a privilegija manjine bila je ljudi koji su mijenjali svjetove. Ne kažem da oni koji čitaju mijenjaju svjetove, ali sam siguran u jedno: oni koji čitaju ovaj svijet u kojem sudjeluju, koji pokušavaju da percipiraju, moraju posmatrati na drugačiji način. Kada moji studenti dođu na prvu godinu, iz generaciju u generaciju govorim jednu rečenicu i uvijek će se potvrditi da je tačna na petoj godini studija. Kažem im: 'Ne znam da li mi je drago ili mi je žao, ali za nekoliko godina ćete izgubiti tu kulturološku nevinost koju vam vidim u očima, izgubićete je onog trenutka kada uđete u svijet knjige. Ništa više neće biti isto. Ne možemo biti isti nakon pročitane knjige“, ustvrdio je prof. Pobrić.
N.Br./maglaj.net