DAN KADA JE MAGLAJ BRANJEN I ODBRANJEN
U Mjesnoj zajednici Bijela Ploča po treći put je obilježena godišnjica od akcije „Zaustavljanje oklopnog voza“. Naime, 24.septembra 1992. godine uništen je oklopni voz sa agresorskim snagama i spriječen njihov ulazak u Maglaj. Da se to nije desilo, pitanje je kakav bi tok rata bio na maglajskom području, šta bi bilo sa gradom i njegovim stanovnicima.
Uspješna akcija puno značila i za moral pripadnika Armije R BiH
Iako je prošla 31 godina od ove izuzetno važne akcije, sjećanja su među nekadašnjim pripadnicima čete Bijela Ploča tada 201.brdske brigade još su svježa, ali malo ih želi pričati o tim danima. A treba li bi. Tog sudbonosnog dana Huso Turalić, bio je na liniji na Bijeloj Ploči. „Primijetili smo da je naišao oklopnjak, bacio je dimne bombe, loša je bila vidljivost. Našao se među nama Edin Omerčić-Zec, uzeo je RPG – ručni raketni bacač, pogodio voz da bi se on odmah počeo povlačiti. Puno je to značilo i za moral svih nas, borili smo se za naš narod, našu Bosnu. Važno je i mladima pričati o godinama agresije, da se ne zaboravlja“, poručio je Turalić. Na Bijeloj Ploči okupili su se nekadašnji pripadnici četa Armije R BiH koji su na ovom području branili i odbranili Maglaj i BiH, mještani Bijele Ploče, članovi boračkih udruženja, ministri u Vladi Federacije i ZDK Nedžad Lokmić i Adnan Sirovica te Mirsad Mahmutagić, općinski načelnik. U okviru obilježavanja ovog datuma proučena je fatiha i položeno je cvijeće na spomen-obilježje šehidima-poginulim braniteljima Bijele Ploče i mezar rahmetli Edina Omerčića. Mještani Bijele Ploče i njihovi gosti zatim su se okupili kod rampe, na mjestu na kojem je uništen oklopni voz. „Važno je napomenuti da na linijama odbrane Bijela Ploča-Plane nisu bili samo mještani ovih naselja, nego i Liješnice, Jablanice, Moševca, Kosove, Ulišnjaka, Maglaja, ali i Doboj Juga. Mladi moraju znati da mi ovu državu nismo dobili na tacni, za ovu državu je prolivena krv onih najhrabrijih“, poručio je Eldin Mehinagić, predsjednik Vijeća MZ Bijela Ploča. Nedžad Lokmić, federalni ministar za boračka pitanja, poručio je okupljenoj djeci i omladini da čuvaju kulturu sjećanja na herojske dane odbrane koja, nažalost, blijede. „Da je oklopni voz ušao u Maglaj pitanje je kakav bi bio daljnji tok samoga rata, ne samo na području općine Maglaj, nego cijele BiH. Drago mi je da smo zajedno sa općinom Maglaj izgradili spomen-obilježje koje će nas trajno sjećati na ono što se dešavalo na ovim prostorima“, poručio je Adnan Sirovica, kantonalni ministar za boračka pitanja. „Naša su djeca danas pustili golubove mira, mi smo željeli mir i 1992.godine. Posvećeni smo miru i danas jer to je naše trajno opredjeljenje u našoj domovini. Isto tako uvijek ćemo biti spremni da branimo našu BiH kao što smo to činili od 92. do 95., kao što su to radile generacije prije nas, jer je BiH država sa hiljadugodišnjom historijom, a ne 30 godina kako bi to neki željeli“, kazao je okupljenim Mirsad Mahmutagić, načelnik općine Maglaj. Na mjestu gdje je uništen oklopni vozi, nekadašnji pripadnici maglajske brigade Armije R BiH: Nermina Mehinagić, Mehmedalija Arnautović i Dženana Arnautović otkrili su spomen-ploču, ali kako je najavljeno, iduće godine trebalo bi biti izgrađeno centralno-spomen obilježje, nedaleko od Doma MZ.
Po prvi put odano priznanje ženama pripadnicama Armije R BiH Na Bijeloj Ploči su se okupile i nekadašnje pripadnice čete Bijela Ploča 201.brdske brigade, a kasnije 327. Viteške brdske brigade Armije R BiH, zasigurno prvi put od okončanja rata. One su zajedno sa svojim saborcima, rame uz rame, kao pripadnice saniteta, učestvovale u odbrani ovih prostora: Dženana Arnautović, Amela Bradarić, Nermina Mehinagić, Mejra Jorgić, Amira Karabegović i Samira Kurajlić. U znak priznanja za njihovu borbu i opstanak Maglaja i Bosne i Hercegovine uručeni su im skromni pokloni i zahvalnice. „Puna sam emocija, sjećanja, jer prošle su tolike godine, a opet nije to bilo ni tako davno. Ovo je prvi put da nas se neko sjetio, iznenađena sam zaista. Puno je naših saboraca koji više nisu među živima, nas preživjelih opet je sve manje“, prisjetila se Dženana Arnautović i dodala. „Iskustvo smo sticale u hodu, dobrovoljno, imale smo neki kurs, ali ništa to nije bilo u poređenju s onim čime smo se susretale u borbi. Nije bilo straha, ni u meni ni u moji saborkinjama. Znale smo biti i u rovu, izlagati svoje živote velikim opasnostiam, na prvoj borbernoj lini sa svojim saboricima, s puškom“. „Moja prva intervencija bila je upravo na Bijeloj Ploči, kada je jedan borac ostao bez noge. Tada sam imala samo 17 godina. Šok je to bio, mislim, za sve nas. Žalosno je što nas se niko ne sjeti, a toliko je godina prosšlo od okončanja rata, da nas pozovu, okupi na jednom mjestu, da popričamo, kažemo ono što smo preživjele. Osjećamo se zaista zaboravljenim“, dodala je Samira Kurajlić.
N.Br./maglaj.net