Utorak , 16. Aug, 2022

VIJESTI - NOVOSTI - NEWS

Maglajka Anita Đonlić na postdoktorskom istraživanju na Prinstonu (FOTO)

img

ISTRAŽUJE NOVE PRISTUPE U LIJEČENJU MALIGNIH OBOLJENJA

Maglajka Anita Đonlić (31) nakon četiri godine ponovno je u svom rodnom gradu. Trebala je doći i ranije, ali pandemija korona virusa i njoj je, kao i mnogima, pokvarila planove. „Presretna sam što sam ponovno sa svojom porodicom, što sam vidjela prijatelje koji su još uvijek ovdje ili su došli u Maglaj zbog godišnjih odmora. Tek kada odete daleko, bolje primijetite neke stvari koje ste možda nekada uzimali zdravo za gotovo. Maglaj i njegova okolina su mi prelijepi, sve je divno uređeno. Amerikancima često pričam da sam odrasla u gradu koji ima srednjevjekovnu tvrđavu i da je uvijek možete posjetiti, a to njih poprilično fascinira“, rekla nam je Anita na početku razgovora i dodala da će vrijeme u rodnom gradu iskoristiti i da ponovno pročita Mulabdićevo „Zeleno busenje“.

Hemija ju je uvijek intrigirala

Anita je u SAD već 12 godina. Nakon dvije godine školovanja u Gimnaziji „Edhem Mulabdić“, isto toliko je pohađala Koledž ujedinjenog svijeta u Mostaru, što joj je i omogućilo školovanje u Americi. Diplomirala je hemiju i biohemiju na Methodist koledžu u Feajetvilu (Sjeverna Karolina) sa najvećim počastima („Summa Cum Laude“) i kao član „Programa Časti“. Nakon diplome, počela je doktorske studije na hemijskom odjelu Univerziteta Djuk, radila je i kao asistentica na predmetu analitičke hemije i bila dio tima profesorice Amande Hargrov. „Na Djuku sam se razvila i kao naučnica ali i kao osoba. Drago mi je da sam imala priliku biti među naučnicima koji imaju hrabrosti da istražuju nove pristupe“, rekla nam je Anita i nastavila. „Fokus je bio da pokušamo pronaći spojeve koji mogu inhibirati RNK u ćelijama raka. Ovo se smatra vrlo riskantnim jer većina trenutnih lijekova i tretmana funkcionira kroz inhibiranje proteina. Ja sam se fokusirala na jednu molekulu RNK koja je u stvari kancerogen u raznim vrstama malignih oboljenja kao što su rak dojke, pluća ili debelog crijeva, ali nije esencijalna u procesima zdravih ćelija. Otkriveni spojevi za sada funkcionišu u laboratorijskim uslovima, a sljedeće su modeli ćelija raka te nakon nekoliko godina, eventulano na pacijentima. Ovo je tek prvi korak za razvijanje nove generacije lijekova protiv raka“, rekla nam je i nastavila. „Hemija kao nauka, oduvijek me intrigirala i ono što želim jeste biti dio akademske zajednice, raditi sa studentima i baviti se naučnim istraživanjima“.

Istraživala i koronavirus

Postdoktorski studij na čuvenom Prinstonu za nju je bio novi izazov, ali svijet je zahvatila pandemije koronavirusa. Priča nam da su se u to vrijeme svi morali prilagoditi novonastaloj situaciji i sva istraživanja bazirala su se na kompjuterskom radu. To joj je bilo teško, jer najviše voli rad u laboratoriji, kada se uvijek nešto dešava. Ni provesti cijeli dan za računarom nije bilo lako. „Iako se moj doktorski rad fokusirao na istraživanje RNK molekula u različitim vrstama raka, zajedno sa drugim članovima tima, tri mjeseca smo istraživali koronavirus. Naš naučno-istraživački rad objavljen je i u jednoj stručnoj publikaciji. Tako sam provela to vrijeme izmedju doktorata, postdoktorata i odlaska na Prinston“, prisjetila se. Na Prinstonu je već dvije godine, a mentor joj je prof. Kliford Brengvin. „Laboratorija je jako velika, a koristim je zajedno sa još 40-tak kolega i kolegica. U početku, najaktuelniji projekat bio je onaj o COVID-u, iako se u toj laboratoriji ne rade istraživanja o virusima, ali u dogovoru sa mentorom, odlučila sam da se pridružim tom timu iako virusologija nije bila povezana sa mojim interesovanjima. Radila sam na projektu pola godine, a zajednički rad je već objavljen jednoj u naučnoj reviji. Tek nakon toga sam počela sa istraživanjima koja su tema moga postdoktorata. Mentor sam studentima na fakultetu i doktorskim studijama. Jedan semestar sam bila gost-predavač na predmetu koji drži moj mentor prof. Brengvin o RNK molekuli. Pandemija je nametnula brojna ograničenja, pa se tek od skora bavim onim što mene najviše interesuje. Slični su interesi, tema i istraživanja na mom postdoktorskom kao i na doktorskom studiju. I dalje istražujem ćelije raka, gledam ih kroz mikroskop“, pojašnjava nam Anita i nastavlja.


Ukoliko želite biti predavač na nekom od fakulteta u Americi, ono što se preporučuje je postdoktorski studij. Imam prijatelje kojima je jedini san da budu profesori i za tim snom otišli bi bilo gdje. Imam ideju čime želim da se bavim, mogu biti profesor a mogu biti i istraživač u nekoj farmaceutskoj kompaniji, ne mora to biti isključivo akademska karijeta. Fleksibilna sam što se tiče pozicije, a najviše mi je stalo do istraživačkog rada“.

Odmor su joj putovanja

U Nju Džerziju živi i velikoj kući koju dijeli sa još šest osoba. „Ima nas od svuda, iz cijelog svijeta, različitih smo karaktera, ali sve funkcioniše savršeno. Radujem se da ograničenja više nema, što koristim za putovanja. Putujem dosta poslovno, ali uvijek nađem vremena da posjetim prijatelje. Velika avantura mi je bila i kada sam automobilom i sa svojim psom Pablom proputovala 13 država. A posetila sam ih još toliko kroz mojih 12 godina koliko sam u Americi“, priča nam i dodaje. „Dobro je što mi je raspored fleksibilan i u laboratoriji ne moram biti od 9 do 17. Istražujem u laboratoriji, a nekada dva-tri dana radim kod kuće. Uglavnom, moram biti spremna kada su mi i ćelije raka pripremljene za istraživanja. Nekada ne bude sve onako kako sam planirala, dešava se da radim i vikendom, ali imam razumijevanja od mojih prijatelja i svih koji su dio moga života u Americi. Teško mi je i zamisliti da bi moj život mogao biti drugačiji“, dodaje kroz smije. Svoju budućnost vidi u Americi, jer kako kaže, da se bavi ekonomijom ili nekim društvenim naukama, sve bi bilo drugačije. Ali, u Americi joj je na raspolaganju infrastruktura i oprema vrijedna nekoliko miliona dolara, prilike za istraživanja na fakultetu, institutu ili nekoj farmaceutskoj kompaniji. Sve je to ono što je veže za Ameriku i gdje vidi svoju svrhu a to je istraživanje ćelija raka, a u konačnici da se jednoga dana dođe i do lijeka za zaloćudnu bolest.

Hemiju približila djeci iz siromašnijih dijelova zemlje

Tokom cijelog školovanja prisustvovala je brojnim konferencijama, seminarima i radionicama a posebno je ponosna što je hemiju približila djeci iz siromašnijih dijelova zemlje i članovima zajednica koje su manje zastupljene u nauci. „Shvatila sam da me jako raduje da prenesem svoje znanje i onima koji za to imaju manje šanse“, rekla nam je Anita. U BiH je sarađivala sa dr Eminom Čengić-Kiseljaković sa Medicinskog fakulteta, a u Španiji sa dr. Viktorom Arce sa Univerziteta Santigao de Compostela. Do sada je objavila i niz naučno-istraživačkih radova u stručnim publikacijama.



N.Br./maglaj.net