NE ZABORAVITE TURSKU – OBNOVA ĆE TRAJATI GODINAMA!
Nakon desetak dana koliko je provela u Turskoj, u području koje je pogodio katastrafalan zemljotres, Vanja Crnojević koja se nalazi na čelu „Borderfree Association“ vratila se u Švicarsku gdje će planirati daljnje aktivnosti i projekte pomoći postradalom stanovništvu. Dok je bila u Turskoj, Vanja je najviše vremena provela na području Kahramanmarasa i Gaziantepa, ali i okolnim selima. „Stanje koje sam ostavila i dalje je haotično, ali mogu reći da sam ponosna na svoj tim. U prvim danima bilo nas je petoro, ali nas je na kraju ostalo troje, jer su ljudi morali da se vrate u Švicarsku zbog svojih poslovnih obaveza. Sretna sam zbog svog posla koji smo uradili. Pronašli smo skladište, napunili smo ga prehrambenim namirnicama, hranom za bebe, dekama, dijelili smo pomoć svaki dan, od ranih jutarnjih do kasnih večernjih sati. Stalno smo bili na terenu. Mi smo bili smješteni u gradu Gazientep, radili smo u selu Narli gdje je formiran kamp sa više od 2.000 osoba ali i na području Kahramanmarasa“, ispričala nam je Vanja. Interesovalo nas je i kako se psihički nosila sa svom tragedijom koja je pogodila stanovništvo ovog dijela Turske. „Rekla bih da me sve stigne kada se vratim kući sa nekog terenskog rada. Kada odlučim da idem pomoći isključim emocije i strah, to kod mene ne postoji. Imam cilj šta želimo raditi, a sada nisam znala ni šta će nas čekati na terenu, šta je moguće uraditi da se pomogne tim nesretnim ljudima. Strah je u ljudima ogroman, plaču, zagrle te, pričaju ti svoju muku, iako ih ne razumijemo“, dodala je.
Formirana i ambulanta u kampu
Vanja nam priča da se u nekim područjima teško dolazilo do hrane koju su željeli kupiti i podijeliti stanovništvu. „Kada smo na terenu, trudimo se biti fokusirani samo na to da moramo pomoći, pamtiti lokacije kako bi se mogli ponovno vratiti sa konkretnom pomoći postradalom stanovništvu, da to ne bude samo jednokratna pomoć“, dodala je Vanja. Kada je tim „Borderfree Association“ tek stigao u Tursku, u prva dva dana uglavnom su obilazili teren i sagledavali situaciju. „Imali smo pomoć Turčina Veysela Doymusa čija supruga Jacqueline niz godina radi sa nama u „Borderfree“. Bez njega ne znam kako bi sve odradili, medicinski dio pomoći i distribuciju hrane stanovništu u selima. U kampu Narli uspostavili smo malu ambulantu da pomognemo ljudima koji su imali manje povrede ili posjekotine, da osiguramo neophodne lijekove. Kako je jako hladno, puno je i bolesne djece, a pojavila se i šuga. S time se jako teško boriti u kampu u kojem nema ni vode“, dodala je. Čim se vratila u Švicarsku, počela je da kontaktira fondacije koje bi najmanje šest mjeseci finansirale rad ljekara Veli Aggula, koji je rodom iz postradalog područja ali živi i radi u Istanbulu. „Uzeo je neplaćeno odustvo i došao da volontira. Zamolila sam ga da ostane s nama i trenutno tražimo fonadaciju koja bi platila njegov rad. Dobili smo jedan kontejner na korištenje, kupili smo jako puno lijekova a i turske apoteke su jako puno donirale. Sa nama su stalno bili pripadnici žandarmerije, puno je pomoći stiglo kao i hrane. Ali, iz ličnog iskustva mogu reći da će to trajati možda mjesec dana, a onda će se svi stranci povući. Puno je Turaka koji su došli iz Njemačke pomoći familijama na postradalim područjima. Ima hrane u kampovima, ali na selima je stanje jako teško jer putevi su neprohodmi. Teško je i pojmiti razmjere katastrofe koja je pogodila dijelove Turske i Sirije, zemlja se rascijepila, brda popucala, ogromno je to područje, sve izgleda apokaliptično. Za dvije sedmice ponovno se vraćam na ovo područje, sa manjim timom. Volontere ovaj put neću voditi jer nije situacija nije sigurna. I dok smo mi bili tamo, potresi su bili svakodnevni. Mislim da bi bila prevelika odgovornost voditi mlade ljude koji inače volontiraju u 'Borderfree'. Ići ćemo mi iz odbor kao i Jacqueline i Veysel Doymus i raditi dalje kako bi koliko-toliko olakšali život ljudi koji su u potresu izgubili i svoje najbliže i sve što su imali. Želim samo da poručim ljudima da ne zaborave Tursku, ni poslije tri mjeseca ni poslije pola godine. Jer, obnova će trajati godina, ljudi su ostali bez svega, nemoguće je da će država svima napraviti nove kuće i zgrade. Ljudima će trebati svaka moguća pomoć građevinaca i volontera, pored svih sredstva koje ljudi doniraju“, kazala nam je Vanja Crnojević, liderica „Borderfree Association“.
N.Br./maglaj.net