Nakon Kladnja, Banovića, Stoca, Sarajeva i u Domu kulture „Edhem Mulabdić“ u Maglaju promovisana su tri posljednja romana Vezuva Bašića Baše: “Unproforsko kopile”, “Bezimene žene” i “Živa lomača”. Bašo je još jednom prenio potresna svjedočanstva iz godina agresije, sačuvao od zaborava istinu, podsjetio na važnost očuvanja kulture sjećanja i sve to samo sa jednom porukom: Da se ne zaboravi.
Očev amanet progovoriti o zločinima u Višegradu
I promocija u Maglaju koju je moderirala Rašida Muhić, bila je kao i predhodne vrlo emotivna jer teško je i govoriti o temama o kojima je Vezuv Bašić piše u posljednjim svojim romanima: silovanim ženama koje su se nakon tortura našle u Danskoj, o sudbinama ljudi tokom 90-tih godina, ali i o nezamislivom zločinu koji se se dogodio na Bikavcu kod Višegrada. Zločinci su jedne junske noći 1992.godine žive zapalili starce, žene i djeu, njih više od 70. Suhbija Bajić, koji je bio gost promocije, ostao je bez ženskog dijele svoje porodice. O zločinu je šutio 30 godina, a na kraju i progovorio što je bila velika želja njegovog oca rahmetli. Suhbija danas ima svoju porodicu i živi u Visokom. Na osnovu njegovog kazivanja nastala je knjiga „Živa lomača“. 
„Otac je preselio prije tri godine, a do smrti je živio samnom u Visokom. Kroz razgovore sam spoznao njegovu veliku želju da ostane pisani trag o zločinima koji su se desili na području Višegrada kako 1992.godine tako i tokom Drugog svjetskog rata. Drago mi je da sam mu ispunio želju. Sada sam potpuno drugi čovjek i preporučio bih svakome da piše i govori o zločinima koji su se desili, zašto da se krije“, ispričao nam je Suhbija Bajić. U romanima Vezuva Bašića nema „izleta“ u fikciju, sve je zasnovano na autentičnim pričama. „Strašne su to priče koje sam pretočio u romane i sve su to ljudske sudbine. Priče „malih ljudi“ sa istinitim životnim pričama satkane u cjelinu čine jednu historiju, period zla koji ne smijemo zaboravi jer nam se lahko može ponoviti“, poručio je Vezuv Bašić.
Bašićevi romani će vremenom dobijati na značaju
I ovi romani, kao i predhodnih 13 djela koje potpisuje Bašić, štampala je „Bosanska riječ“. „Mislim da će vrijednost ovih romana vremenom dobijeti na značaju. Možda da posluže kao inspiracija budućim piscima da počnu otkrivati nove događaje, da napišu svoja djela iz nekog drugog ugla“, dodao je Šimo Ešić, vlasnik IK „Bosanska riječ“ i promotor romana.
N.Br./maglaj.net