I put obitelji i put svećeništva donosi ljepotu
U ove praznične dane, oni koji daleko žive, rade ili studiraju, posjećuju svoj rodni kraj. Među njima je i Josip Širić, student treće godine na Filozofsko-teološkom institutu Družbe Isusove u Zagrebu. Josipovom dolasku kući, u Liješnicu, raduje se cijela njegova porodica, baka Luca, roditelji Pero i Ruža, sestra Ivana. Uskrs u njegovom srcu ima posebno mjesto, rekao nam je na početku razgovora. „Ja Uskrs doživljavam velikim, to je dan kada se kao obitelj okupljamo, slavimo svete mise u našem Svetištu u Maglaju“, priča nam Josip. Od najranijih dana djetinjstva Josip je odgajan u duhu katoličke tradicije. „Jutarnje i večernje molitve u krugu porodice, bile su moja svakodnevnica. Gledajući svećenika na misima to je u mene utiskivalo neki poziv, obitelj mi je uvijek bili snaga i potpora, ali ništa bez vjere i molitve“, kaže Josip.
Nakon Travnika školovanje nastavio u Zagrebu
Nakon završene osnovne škole, Josip je pohađao Katolički školski centar u Travniku a sada je student u Zagrebu. Kako kaže, sve dublje spoznaje šta je to vjera, molitva, Bog. Ostale su mu još dvije godine fakulteta i još nije donio konačnu odluku: hoće li biti svećenik ili profesor teologije. Njegova baka Luca kaže da bi voljela da joj se unuk zaredi. „Nama mladima danas dostupna su mnoga iskušenja, tu su brojne prilike kako da se krene 'krivim' putem. Teološki studij posve je drugačiji od drugih. Ti sam spoznaješ sebe i kroz molitvu i Boga. Ali dolazi vrijeme kada se zapitaš: zašto ja ne bi bio svećenik? Dva su poziva u životu: obitelj i svećeništvo. I jedno i drugo je lijepo, ima i mane i prednosti, ali ja smatram da je oboje bogatstvo i donosi ljepotu. Kojim ću putem krenuti još ne znam, sve prepuštam Bogu, on najbolje zna šta će biti, ne samo samnom nego sa svima nama“, iskreno priznaje u razgovoru.
Sevdalinka će ga pratiti do kraja života
Kao i većina mladih, Josip voli druženja, pjesmu, izlaske za prijateljima, ali sa jednom određenom zadrškom. „Odgajatelj sam sam sebi“, iskreno priznaje. Ljubav prema sevdalinki njegova je konstanta u životu. Otkako je prvi put čuo „Tebi majko misli lete“ i Safeta Isovića, sevdalinka će ga, kaže, pratiti do kraja života. „Kroz tu sevdalinku sam našao mir u sebi, ali i mnoge privukao svojom pjesmom. Uvijek, kada smo u društvu, svi traže da zapajevam barem jednu sevdalinku, zajedno sa prijateljem Borjan Lukom koji me prati na harmonici“, rekao nam je na kraju razgovora Josip Širić.
N.Br.