Prošlo je dvadesetak dana od kako je knjiga PRIČA ZABORAVLJENIH LJETA započela svoj život. Sam karakter rukopisa, proglašem intrigantnim i prije promocije, nagovještavao je zanimljive reakcije čitalaca, pa smo odlučili da ih pratimo. Neke stvari u Maglaju su postavljene kritički, neke akcije, poput Fondacije, su najavljene na promociji, pa je praćenje odjeka razumljivo. Naravno da knjiga nije jedina briga svojim vlasnicima, neki rekoše da listaju i čitaju „na preskok“, a neki je još nisu otvorili.
Pojavljivanje knjige proslavljeno je Ljiljinom tortom u obliku baš te knjige, sve sa fotografijom! Brzo su me smazali!
Prodaja knjige nastavljena je poslije promocije, kod autora. Nekima je čak dostavljena na kućna vrata (nana Rukija, za unuka Ajdina) ili na radnom mjestu (gospođa Gordana u Mitexu). Za takvu „privilegiju“ i ostale detalje dovoljno je nazvati telefon 062 019 514.
Među prvim reakcijama stigla je ona od Enise Božić. Trebalo je knjigu nazvati „Istinita priča... - kaže Enisa – jer me sve tako vjerno podsjeća na dane mladosti. I ovo je zaista pravi roman – nastavlja ona. Zaronim u prateće pričice, pa kad se upitam kuda će me odvesti, radnja se vraća na Studentsko ljeto... To je i recenzent Bajtal naveo u svom tekstu, nazvavši to „filigranskim slaganje i uklapanjem“, kažem Enisi. Mogla bi se i ti okušati u recenzijama.
Fikret Lošić opisuje svoje čitanje. Kad sam počeo da čitam, nastavio sam udarnički do večeri, pa završio u četiri ujutro! Zadnjih sto stranica su najžešće, najintrigantnije. Dobro si uveo onaj termin „maglajanje“. Podržavam ideju sa promocije o osnivanju Fondacije za Gradinu. Mi planinari iz Smajlovca bismo rado pomogli u dovođenju života na Gradinu. A pošto je Fićo jedan od prvih generacija, potvrdio mi da je knjiga i dokumentaristički korektna.
Fudo Pirkić se odlučio za kupovinu nakon što je od Asima Musaefendića čuo da je ovaj knjigom „ushićen“. Je l' baš tako rekao? Jeste, potvrđuje Fudo i odnese dva primjerka. Jedan je iznenađenje za njegovu sestru Eminu, iz naše prve generacije Gimnazije.
Sveta Vuković, nekad čuveni spiker i voditelj iz Beograda, jedan od voditelja na prvoj YU-festivalu 1970. piše mi: Dobar ti je koncept „knjige od krvi i mesa“. Decenijama nosim Maglaj i Ljeto u najlepšim sećanjima, sad ga konačno potpuno razumem kao jedinstveni fenomen. Omogućio si nam dragoceni pogled iza festivalske pozornice.
Za Gorana Kesića, Splićanina, pobjednika SLJ iz 1986. knjiga je rezervisana, još mu nije uručena. Gorim od želje da mi stigne, piše on. Ipak je to jedan od najljepših doživljaja u mom životu.
Najbizarnija reakcija desila se ipak neposredno nakon promocije. Nakon što je Boro Miljković na FB Maglajlije u svom šaljivo intoniranom postu objavio da je na pijaci prodato „hejbet“ kupusa i upozorio na previsoku temperaturu za uspješno kiseljenje, javio se Penda Softić. Ono što je naveo ravno je tvrdnji da sunce izlazi na zapadu, iznad Misurića! Kaže, Amir Smajlagić je bio prvi predsjednik Zavičajnog kluba studenata. (Amir je 1958. imao četrnaest godina). Dalje, Amir je napravio prva četiri festivala. (Amir je bio predsjednik samo na drugom festivalu 1966. kad se maglajska priredba još nije ni zvala festivalom. Prvu priredbu 1965.napravili su Mustafa Bosnić, Penjak, Čama i neki od nas mlađih uz njih, a na trećem 1967. – onom jedinstvenom Festivalu na Gradini - pa četvrtom, petom, šestom itd moja malenkost je bila predsjednik ZKS, o čemu su i u knjizi PZLJ dati odgovarajući dokumenti!
E sad nije problem što to Penda ne zna, i sam je priznao da je tada bio klinac. Nije ni problem kojom pobudom je uopće ovo napisao, ali jedno mi nije jasno: otkud ta tema u po kupusa?!
Uživajte u jesenjim sunčanim danima – uz dobru knjigu.
Fuad Ruvić
FOTO: Denis Ruvić