Otkako su se 2001.godine vratili u Rječicu, naselje nedaleko od Maglaja, koje je Dejtonskim mirovnim sporazumom pripalo Republici Srpskoj, Muriz i Nermina Šahbaz za život svoje petočlane porodice zarađuju baveći se poljoprivredom, a najviše uzgojem cvijeća. Ovih dana u plasteniku i na otvorenom za prodaju pripremaju 2.000 saksija hrizantema. „Hrizanteme će uskoro biti u punom cvatu, još samo malo prehrane i spremne su za prodaju. Kupaca je najviše u Maglaju, Žepču i Novom Šeheru, a sve što proizvedemo uspjevamo i prodati. Nakon toga slijedi nova proizvodnja cvijeća za proljeće. Sjeme uvozimo iz Holandije, a proizvodimo rasad maćuhice, muškatli, geranija i ostalog proljetnog cvijeća. U tri plastenika planiramo proizvesti oko 50.000 rasadnica i mislim da ćemo, kao i predhodnih godina, sve prodati. Kada posla ima više, angažujemo i tri žene iz Maglaju da nam pomognu“, priča nam Nermina.
Sinovi velika podrška i pomoć
Porodica Šahbaz obradjuje 25 dunuma zemlje. Uz Nerminu i Muriza vrijedno rade i njihova tri sina, srednjoškolci Edin (17) i Emir (15) i osnovac Enver (10). Pored cvijeća uzgajaju kukuruz, na otvorenom krompir i luk te papriku, paradajz i krastavice u plastenicima. „Sve što povrća proizvedemo, prodamo na tri pijace. Imamo i 12 ovaca rase 'romanovski'. Nabavili smo ih jer imamo puno zemlje pod travom pa da je iskoristimo“, dodaje Nermina. Šahbazi su ponosni na voćnjak sa 530 stabala šljive, trešnje, breskve i nektarine. Računaju da su ovoga ljeta imali prinos od 12 tona voća i sve su prodali za daljnju preradu. Ono što je u planu su novi zasadi višnje i kajsije. „Na pijacama je višnja tražena za proizvodnju sokova, a kajsija za džemove. Potražanja je velika, a ponuda mala pa smo se odlučili proširiti voćnjak sa novim zasadima“, kaže Nermina.
Ni na nebu, ni na zemlji
Kao i mnogi žitelji Rječice, i Nermina i Muriz su vezani za Maglaj. Registrovali su i porodično gazdinstvo. „Živimo u Republici Srspkoj, a sve svoje proizvode plasiramo na području Federacije BiH. Nekada se osjećamo da nismo ni na nebu, ni na zemlji“, kaže nam Nermina i dodaje. „Od ovoga se može lijepo živjeti, a da posla ima, ima. Treba dosta odricanja, posebno kada krene zimska prozivodnja cvijeća. Tokom noći mora se ustajati i po nekoliko puta, ložiti vatra jer u plastenicima mora biti toplo. Za odmor se nađe vremena, a sinovi su nam velika podrška, nekada pola posla sami odrade. Kada treba učiti, tada su oslobođeni posla. I odlični su učenici, mašala“, s ponosom nam je rekla Nermina na kraju razgovora.
N.Br./maglaj.net