Našeg Salku, Salima Obralića, zvao sam tri puta u toku nastajanja knjige PRIČA ZABORAVLJENIH LJETA.
Prvi put prije godinu dana. Razgovor o Maglaju ličio je na razgovor sa roditeljem nestašnog i neposlušnog djeteta, kojeg ipak ne možeš prestati da voliš. Tvoje je! Je li istina da si izigran u tom slučaju oko spomenika pred kinom? Izbjegao je grub odgovor. Izbjegao je ružne kvalifikacije. Ma jesam se bio već iskonsultovao sa čuvenim arhitektom Ugljenom, njemu sam bio namijenio ulogu supervizora projekta... Ja lanuh poneku ružnu o maglajskim „maglajanjima“. On ne.
Salko rado prebaci temu na oživjelu ljepotu Delibegovog hana. Pozitivne vibracije u glasu. Volio bih, reče mi, u onakvom ambijentu prirediti svoju izložbu. U nesretnim ljubavima je tako. Što te više čini nesretnim ti se sve upornije trudiš da se svidiš. Da te se iskreno prihvati...
Ja htjedoh opet da lanem, ma bi me stid Salkine mirnoće i dobrote.
Onda ga nazvah prije dvadeseetak dana. Evo me u bolnici već treći mjesec. Imao i amputaciju. Ma šta Salko, ako Boga znaš! Mnogo mi dosadilo, kaže. Ja procijedih nešto o današnjim kvalitetnim protezama... Knjiga je završena, kažem, sprema se promocija, ti mi se tu provlačiš kroz pedesetak godina... Onda dogovorismo da se pratimo oko priprema, pa ako bude sreće, eto ga...
Kad smo odredili termin promocije, ja odmah za telefon.
Nešto bolje mi zvuči njegov glas nego prošli put? Ili mi to moja želja mijenja sposobnost prosuđivanja? Samo da mi zaraste ova rana, reče. Ma hoće, ako Bog da, još mjesec dana je do promocije. Ne znaš koliko si me obradovao, kaže.
Bio je to razgovor samo tri dana prije nego što je stigla tužna vijest. Otišao je autor grafike koju mi je nekad poklonio. Sa filozofskim nazivom . VRIJEME JE OSTRVO U MORU BESKONAČNOSTI.
U ovoj knjizi poglavlje posvećeno mom drugu Salki nazvano je Šta imamo danas u sahanu? Onom iz djetinjstva Gornje mahale. A kako sam ga završio, poslije ispričane sage o „nesretnoj ljubavi“?
Moj Salko, NESJEĆANJE JE OKEAN U MORU POVRŠNOSTI.
A ako mu njegov Maglaj posthumno ne pripremi neviđenu izložbu u Delibegovom hanu, onda ću zbilja da se nalajem! Salko će me čuti!
(Fuad Ruvić)