“Htjela sam ostati u sportu u kojem beskrajno uživam!“
Šefka Hasanić, jedina međunarodna sutkinja za sjedeću odbojku u BiH, u posljednjih sedam godina koliko ima ovo znanje, 'dijelila je pravdu' na tri evropska prvenstva u Hrvatskoj, Njemačkoj i Poljskoj, dva svjetska kupa koja su održana u Bosni i Hercegovini i Ukrajini te na nedavno završenim Azijskim igrama koje su održane u Džakarti (Indonezija). I ovo je za nju bilo veliko priznanje, jer je pored nje susrete sjedeće odbojke muških i ženskih reprezentacija sudila još samo sutkinja iz Koreje.
Kako se dugo bavila odbojkom bilo je logično da se počela pripremati za sutkinju, a kako to obično biva, krenulo je od vođenja zapisnika. Odlaskom na studij uvidjela je da se neće moći baviti aktivno odbojkom i zato se okrenula sudijskom zvanju. „Htjela sam ostati uz sport u kojem beskrajno uživam“, rekla nam je Šefka u razgovoru i dodala. „Kako bi u Bosni rekli, sa velikim ćejfom i merakom, uživam u svakoj odsuđenoj utakmici. Često kažem mlađim kolegama da se za svaku utakmicu pripremam kao da je finale Svjetskog prvenstva. Za mene nema razlike da li tu utakmicu igraju najmlađi ili velike reprezentacije, svaka je jednako važna i nastojim suđenje obaviti što poštenije i korektnije, da u prvom planu ne budem ja nego ekipe na terenu“. Već nekoliko godina sudi susrete u okviru Premijer lige Bosne i Hercegovine sjedeće odbojke te Superlige Federacije BiH. Prije sedam godina pružena joj je prilika da stekne zvanje međunarodne sutkinje za sjedeću odbojku. „Za mene je odbojka – odbojka, bilo da se igra u dvorani ili na pijesku, ili da je igraju osobe sa posebnim potrebama. Iskoristila sam i šansu da dobijem zvanje međunarodnog sudije za sjedeću odbojku. Velika je čast kada vas predstavljaju na međunarodnim takmičenjima kao sudiju koji dolazi iz BiH“, dodala je.
Prije utakmice nema posebnih rituala
Posebno lijepe utiske nosi i iz Indonezije gdje su u glavnom gradu, Džakarti, nedovano završene Azijske igre. „Uvijek se nađe vremena i za upoznavanje zemlje, kulture i običaja“, priča nam Šefka i dodaje da pred utakmice nema nekih posebnih rituala. Koje utakmice će posebno pamtiti? „Nekako me hoće 'finala prije finala'“, rekla nam je kroz smijeh i dodala. „Na EP u Poljskoj sam sudila utakmicu između domaće i reprezetacije Rusije, a na Azijski igrama utakmicu za bronzu između ženskih reprezenzacija Indonezije i Japana. U dvorani je vladao pravi spektakl i prisutno je bilo 20.000 navijača. Vladala je paklena atmosfera pa u posjedinim trenucima nisma mogla čuti samu sebe. Ali, nakon susreta delegat je prišao, čestitao meni i kolegi iz Kine za odlično obavljen posao“. Želja joj je, kaže, suditi na Paraolimpijadi i vjeruje da će s godinama doći i to priznanje.
Velika podrška porodice
Sudijski posao traži i puno putovanja i Šefka ne bi mogla uskladiti svoje obaveze bez velike podrške svoje i suprugove porodice. „Svi oni se pobrinu da moja kćerkica ne osjeti toliko da mame nema“, rekla nam je Šefka.
Na kraju razgovora nam je rekla da je posebno ponosna na generaciju mladih sudija i sutkinja iz Maglaja koji sudeći turnire i ligaške utakmice stiču tako potrebno iskustvo. Ko zna, možda neko od njih krene Šefkinim stopama.
N.Br./maglaj.net