Nedjelja , 21. Jul, 2019

KULTURA - CULTURE

Maglajlije u Bošnjačkom institutu: VEČE SA AHMEDOM BOSNIĆEM

img

Piše: Fuad Ruvić


U elitnom prostoru Bošnjačkog instituta u Sarajevu za dva dana održava se kulturni događaj na koji svaki iskreni Maglajlija mora biti ponosan. Fondacija i zaostavština plemenitog Adila Zulfikarpašića, otvara vrata Ahmedu Bosniću, njegovim prijateljima i poštovaocima njegovog rada.  Naš Ahmed promoviše svoju kapitalnu knjigu SVIJET NA MOM DLANU. Na 480 stranica  knjige čitaoca očekuju zapisi ovog strasnog putopisca sa njegovih putovanja uzduž i poprijeko ovom veličanstvenom  planetom.

Ugledni javni radnici, dr Enver Imamović, dr Semir Osmanagić, Slobodan Stajić, Izedin Šikalo i moja malenkost potrudiće se da vam objasne zašto je ova knjiga „kapitalna“.

Ono na što je vaš današnji autor takođe posebno ponosan je  da je pod mojim imenom u knjizi objavljen uvodni tekst pod naslovom „Umjesto  predgovora“. Ništa manje nisam uzbuđen ni činjenicom da sam te večeri „Domaćin Večeri“. Potrudićemo se svi da  našoj javnosti  prikažemo zaokruženu sliku jedne izuzetne ličnosti u našoj kulturi: Ahmeda  Bosnića,  novinara, istraživača, putopisca, koji je prve korake svoje bogate karijere započeo u našem gradu.

Evo nekoliko fragmenata iz mog teksta Krugovi Ahmeda Bosnića.

Svijet je knjiga, a oni koji ne putuju čitaju samo jednu stranicu.  Iz četvrtog vijeka (!)  ostala nam je ova izreka  Aureliusa Augustinusa,  danas Sv. Augustina.

 Zato oni koji ne putuju  imaju  Ahmeda Bosnića.

Ovaj  Ahmed  mi ne da da pobjegnem od pisane riječi. Ne da mi da pobjegnem od novinarstva. Nije prvi put da me vraća na poznate staze moje mladalačke strasti.  Ne da mi da „serbez“  ostarim...  I  onda shvatih...

Njegovo javljanje  zateče me u nekom slaganju riječi  o božanskom savršenstvu jedne geometrijske forme. Kad mi izloži  ideju ovog predgovora sa mojim potpisom, uz laganu drhtavicu, otvoriše mi se vrata saznanja! Ahmed Bosnić zatvara neke od svojih KRUGOVA!

*****

Bez njega, Ahmeda, u mojoj mladosti osjećao bih se  kao putnik  na željezničkoj stanici koji sjedeći na svom koferu zna šta čeka da se pojavi iza krivine, ali mu nije rečeno da je njegov voz ukinut.  Režiser  naših životnih puteva  u nekim periodima je poremetio njegovu i moju početnu paralelu. Ipak, i u ovim vremenima konstatovali smo da i dalje jednako slično razmišljamo. Zato mi je on referensa  jesam li i koliko dozvolio sebi da se promijenim.

Ahmed se nije promijenio. Jednako u njemu živi onaj radoznali dječak što je odavno shvatio da svijet postoji da bi on  zadivljen ispitivao i opisivao sva njegova veličanstvena lica.

*****

Ima ljudi koje je  Stvoritelj uobličio u samo jedno i nepromjenjivo  lice, zadužio za jedno djelo, i božijim kažiprstom uputio u jednom pravcu. Kolikogod se vi trudili da ga zamislite i strpate u drugu kožu i drugu ulogu, uzalud vam trud.  Greška koju ćete pri tome napraviti nije manja od one da na nekoj sahrani zasvirate brzi čardaš, uz ples strasne  igračice u kratkoj suknjici i sa crvenim čizmicama ugarskim.                                                                                                                                                                          

Pitam se šta bi bilo sa tako skrojenim „jednousmjerenim“  Ahmedom Bosnićem da su zatajili pronalazači tehničke opreme u oblasti zapisivanja doživljaja, od Gutenberga  do Zuckenberga. Bezuspješno mu nalazim neku zamjensku djelatnost, ali nigdje drugdje ga ne prepoznajem. Ali valjda je to tako u svemiru: kad se postigne potreban  sklad, ne ostane prostora za varijante. Onda je to jednostavno tako!

*****

Lakoća  stila pisanja Ahmeda Bosnića je za druge prosto neuhvatljiva. Kao što kažu da će dobar kompozitor napraviti ariju na tekst telefonskog imenika, tako će i Ahmed od običnog jelovnika napraviti uzbudljiv putopis, takav da ćemo zaboraviti da je predviđen da posluži nekim drugim ljudskim nakanama.  A još ako su mu teme  ne više jelovnik nego zaboravljeni nasljednici ratnika Aleksandra Makedonskog u stijenju Himalajskog gorja ili  ljudožderi sa Amazona  ili nerazjašnjeni tragovi sa sumnjom na posjetu iz širina svemira

Onda ćete se suočiti sa kazivanjima  od kojih vam zatitra u stomaku, koje vas prenose i pozivaju da se neizostavno priključite na uzbudljivim putanjama istraživača.

E tu će će vas opčiniti jezik Ahmeda Bosnića, koji se počesto uzdiže i iznad onoga o čemu piše, pa ga rado i često i prevazilazi.

*****

A šta opet, na kraju, kaže naš prijatelj Aurelius  o tome kako postati vrhunski novinar, putopisac, istraživač, arheolog amater? 

Kako postati Ahmed Bosnić?

Homines sunt voluntates. Ljudi  postaju  ono što (zaista) žele.

Pa, dragi naši, biću iskren. Obradovaće nas svaki onaj ko samim svojim dolaskom  u Bošnjački institut u Sarajevu  u četvrtak u 18 sati, kaže: da, mi stojimo uz naše ljude, naše Maglajlije!



maglaj.net