Čuveni filmski klasik Pozovi M radi ubistva bio je inspiracija za naslov današnjeg druženja na tragovima knjige PRIČA ZABORAVLJENIH LJETA. Pozovite, dakle broj 062 019 514 radi dogovora o nabavci knjige koja je izazvala veliko interesovanje a čije se zalihe iz prvog izdanja opasno bliže kraju... Pošto se već planira i drugo izdanje, pozvani ste da uzmete aktivno učešće u njenom nastajanju. Kako, pitate?
Čitaoci su se uvjerili da je ova knjiga jedan zaista kompleksan projekat. Ne postoji čarobnjak i sveznalica koji će biti upućen u svaki detalj polustoljetne priče. Niti onaj što ima sve atraktivne fotografije i druge dokumente. Ako mislite da imate primjedbe, sugestije, dokumente, fotografije, pozovite opet isti broj iz naslova da se dogovorimo. Šezdeset najdinamičnijih godina ovog grada zaslužuju svu širinu i dokumentarnost priče. Možda ste vi ili neko od vaših predaka nezasluženo izostavljeni da budu zapisani za vječnost?
Pitate li se zašto je knjiga i prije pojavljivanja proglašena intrigantnom? Zato što je pisana surovo otvoreno i iskreno .Ne samo u priči o Festivalu, nego i u svim gradskim temama koje obuhvata. Ono što sve te, naoko različite teme, povezuje je: koliko smo odgovorni prema kulturi sjećanja. Sjećanja na ljude, zbivanja, materijalne spomenike...
Široko i strasno prihvaćena diskusija ovih dana na FB grupi Maglajlije po slici Fuada Čičkušića koja prikazuje nekadašnju Čaršiju u punom sjaju. PRIČA ZABORAVLJENIH LJETA takođe tretira na svoj način današnji Trg Alije Izetbegovića. Dosta je još ljudi koji pamte vremena kad je u starom dijelu grada bio sav život: pijaca, sud, najbolje pekare, najslađe poslastičarnice, knjižara... A danas je to prostor kojeg se Maglajlije stide...
Želite li još jakih tema za ovakve rasprave? Onda kupite i čitajte PRIČU ZABORAVLJENIH LJETA. Tamo ih imate. Da li slavimo dan ili noć Općine? Ima li spasa za Studentsko ljeto? Da li smo ostali dužni studentima za jugoslovensko SLJ? Jesmo li vrijedni našeg Kastra? Kako to da SLJ nije proslavilo ni jedan jubilej u 50 godina? Da li smo se trebali odgovarajuće odužiti prvom direktoru Natrona Jaroslavu Kuderi? Zašto je profesor Sužnjević sahranjen u Žepču, u kome nikad nije živio, a ne u Maglaju kojeg je beskrajno volio i kome je mnogo dao? Zašto je Salim Obralić otišao sa ubjeđenjem da mu je Maglaj zabio nož u srce? Ima li materijalnog traga Edhemu Mulabdiću? Zašto su potpuno zaboravljeni maglajski ustanici protiv ulaska AU okupatora u Bosnu, njih 300 pobacanih u Bosnu? Ima li opravdanja i razloga da Općina nije podržala izlazak ove knjige? Znamo li se izboriti za naše stavove? Da li smo nad starim gradom izvršili urbicid? Gdje su korijeni urođenom nemaru Maglajlija prema poštovanju tradicije? Hoćemo li mijenjati ime grada? Koliko su za sve krive vlasti, a koliko svi mi zajedno?
062 019 514. Imam osjećaj da pravi život ove knjige tek počinje...
Fuad Ruvić